Proteklog vikenda Aleksandra Prijović održala je koncert za pamćenje u Varaždinu, a specijalna gošća bila joj je Vesna Đogani koja je nakon spektakla ponovo pružila podršku koleginici i otkrila manje poznate detalje iz njenog života.
- Vesna se oglasila na društvenim mrežama kako bi rasvijetlila razloge jake veze između nje i Aleksandre.
– Naše joj je obožavanje uzvraćeno; ona gaji naklonost i prema nama. Onog trenutka kada sam tokom takmičenja “Zvezde Granda” upoznao njen talenat, odmah sam shvatio da će ova mlada djevojka vinuti u zvijezde. Povjerava mi da ju je moja pjesma “Znam” rasplakala u teškom periodu kada je prvi put doživjela slomljeno srce. Naša veza je izgrađena na ljubavi, poštovanju, podršci i prijateljstvu. – rekla je Vesna, dodavši:
Želio bih izraziti svoju zahvalnost, Beka, što kontinuirano primate svoje izuzetne goste. Vaša izvanredna turneja ima prednost nad svim ostalim, pokazujući snagu jedinstva. Zajedno smo nezaustavljivi!
Aleksandra je usred koncerta otvoreno izrazila svoju duboku naklonost prema pjesmi “Znam”, iskrenom duetu koji je izvela s Vesnom. Nakon njihovog nastupa, plesač joj je direktno prišao.
– Želim izraziti svoju zahvalnost, draga moja, što ste nam uputili ovaj poziv. Moram istaknuti važnost Varaždina na mom osobnom putu jer je to rodno mjesto kumova koji su odigrali ključnu ulogu u mom spašavanju tijekom mog djetinjstva. Ta veza s Varaždinom dosad je mnogima bila nepoznata, zbog čega od srca pozdravljam Vas i grad Varaždin. Sve najbolje vam želim – poručila je Vesna tijekom koncerta, a priliku je iskoristio i njezin suprug Đola da pohvali Prijine zapažene uspjehe.
BONUS TEKST:
Jednog sunčanog dana, dok su ptice veselo pevale i prolećni mirisi lepršali vazduhom, krenuo sam na avanturu koja će promeniti moj život. Spremio sam svoj ranac, obuo udobne cipele i krenuo putem koji vodi kroz šumu, ne znajući šta me čeka na tom putu.
Hodajući kroz gustu šumu, osećao sam kako me sunčevi zraci greju, dok su drveće pružalo prijatnu senku. Slušajući zvuke prirode oko sebe, osetio sam mir i spokoj koji su me obuzimali, kao da sam bio jedno sa okolinom. Čuo sam žubor potoka u daljini i cvrkut ptica koji su mi pevali dobrodošlicu.
Nakon nekoliko sati hoda, stigao sam do proplanka s pogledom na beskrajno polje obraslo šarenim cvećem. Bio je to prizor koji je oduzimao dah, kao slika iz bajke. Odlučio sam da se odmorim na tom mestu, opuštajući se dok sam posmatrao igru boja i mirisa koji su me okruživali.
Dok sam sedeo na proplanku, razmišljao sam o svemu što sam do sada doživeo. Setio sam se svojih prijatelja, porodice i svih avantura koje smo zajedno prošli. Svaka uspomena bila je kao dragulj u mom sećanju, svetionik koji mi je osvetljavao put kroz život.
Ali, kao i svaki putnik, znao sam da avantura ne prestaje ovde. Odlučio sam da istražim dalje, da otkrijem šta me čeka iza sledeće krivine. Sa osmehom na licu i osećajem uzbuđenja u grudima, ponovo sam krenuo napred, spreman da prihvatim sve što život ima da mi pruži.
Dok sam prolazio kroz gustu šumu, promišljao sam o svojim snovima i ciljevima. Shvatio sam da je avantura života poput ove šume – puna je izazova, ali i lepota koje čekaju da budu otkrivene. Važno je samo hrabro koračati napred, verujući u sebe i svoje sposobnosti.
I tako sam nastavio svoj put, prolazeći kroz šumu, preko brda i dolina, u potrazi za novim iskustvima i avanturama. Nisam znao šta me čeka u budućnosti, ali sam znao da ću uvek biti spreman da se suočim s izazovima i da živim život punim plućima, kao pravi avanturista. Jer, u konačnici, to je suština života – hrabro koračati napred, neustrašivo istraživati i uživati u svakom trenutku koji nam život pruža.
