– Za danas smo vam spremili opet jedan jako dobar vic, no, prije toga, govorićemo malo o zdravstvenom stanju Vedrane Rudan. Naime, vjerujemo da ste svi upoznati sa informacijom da već nekoliko mjeseci vodi bitku sa tumorom, kojeg je dobila i više nego iznenada. Kako sama kaže, trenutno prolazi kroz jako težak period samih terapija…
Vedrana ilustrira scenu kada joj djeca dolaze u posjet, govoreći: “Ovi pojedinci ne razgovaraju, nego komuniciraju porukama s onima koji su im dragi. Dok pijuckaju kavu, odlaze iz mog života s osmijesima na njihovim licima i hladnoću u njihovim očima. Vedrana Rudan već se nekoliko mjeseci bori s karcinomom, zbog čega rijetko promovira svoj rad. Međutim, ovaj put je u svojoj kolumni podijelila svoje trenutne osjećaje o tretmanu i izrazila svoje žaljenje. “Moji prijatelji, koji su zdravi, trpe patnju zbog svoje nepodnošljive djece – hladne i lišene emocija.
Suosjećam s njima, jer im nedostaje slobode. U mojim očima moja djeca nalikuju strancima, nepoznatim osobama koje me iritiraju jednako kao Ja ih iritiram. U svojim ranim godinama tražili su moj zagrljaj, kitili moje lice slinom i ispunjavali zrak svojim divnim hihotom. Njihove ruke i noge, nalik izgužvanoj teksturi francuskih guma, izazvale su u meni golemu emocionalnu ekstazu. Sada shvaćam da su u to vrijeme moja djeca bila poput malih stvorenja koja su trebala biti draga kako bi preživjela. Da me nisu zagrlili, da su me pljuvali, ili da nisu vikali od radosti na moj dolazak, možda bih ih povjerio boljim skrbnicima, dopustivši tim skrbnicima da se petljaju s neugodnim malim stvorenjima.
- Moram reći da između moje djece i mene nikada nije bilo istinske ljubavi; to je bila samo stvar osobnog interesa. Čupali su me za kosu i sjali od oduševljenja, osjećajući koliko ovise o meni, dok sam ja doživljavala ogromnu radost, vjerujući da sam upoznala samu bit ljubavi. Koji vrag. Tada vrijeme brzo prođe i prije nego što se snađete, nađete se pred nepoznatim licima koja su iz osjećaja obveze došla u vaš dom na nedjeljni ručak. Dok vaš suprug i vi pokušavate potaknuti raspravu o bilo kojoj temi nakon obroka, kava se kuha.
Dakle, izgovorite riječi. Posjetitelji ostaju nesvjesni njihove prisutnosti – ni sina, ni kćeri, ni unuka. Ti se pojedinci ne upuštaju u razgovor; umjesto toga, komuniciraju putem poruka namijenjenih onima koji su im dragi. Dok pijuckaju kavu, izaći će iz mog života s osmijehom na usnama i ledenim pogledom u očima. Zbog moje dijagnoze raka, potrebno mi je vrlo malo pojedinaca u mom životu, a čak i oni koji su mi najbliži čine se manje bitnima. Moja ljubav je isključivo rezervirana za mog muža, koji ostaje nepromijenjen.
Žalim zbog odluke da rodim jer sam se nadala da će to dovesti do vječne ljubavi. S godinama postaje jasno da nitko od nas ne posjeduje pravu mudrost. Biologija sigurno ima načina da nas prevari. Tražim osobu s toplim očima, nježnim rukama i glasom lišenim hinjene tuge. Stoga, ako doktor tijekom ovog pregleda spomene da opaža “neke sjene”, ali me uvjerava da će sve biti u redu, zamolit ću ga da stiša tužan ton jer ne žalim. Nisam doživio gubitak; Nisam usamljena, jer čovjek kojeg volim stoji uz mene. Bude li ikakvih metastaza, one će me doista glodati za srce.
Ne zanimaju me bivši lovci na moje mliječne grudi. Rak je prekinuo veze koje su vezivale moje srce; moja djeca sada moraju sama upravljati svojim olujama, budući da već neko vrijeme nisam njihov kapetan. Telefon zvoni. To je moj unuk, zove prvi put nakon tri mjeseca. – Kako si nona? pita on. Odlučio sam ne odgovoriti. „Tko te šiša, dragi nonino?
