Za naš današnji članak, donosimo vam jedan jako smiješan vic, a tiče se opet najpopularnijeg dvojca, Muje i Hase. Njih dvojica su došli u omiljenu bosansku destinaciju,. to je Njemačka, konkretno u Frankfurt…
DODATNI SADRŽAJ: U zabačenom selu koje se nalazi na rubu svijeta odvijaju se važni događaji, a unutar tog okruženja živi detektiv Marco. Poznat po svom nekonvencionalnom pristupu rješavanju slučajeva, Marco uspoređuje umjetnost dešifriranja misterija s pravljenjem omleta – što zahtijeva malo užitka i priličnu količinu nereda.
Jednog vedrog poslijepodneva, Marco se našao u uredu seoskog vođe, gospodina Giovana, ispijajući čaj dok je razmišljao o rješenju svoje sljedeće zagonetke. Iznenada se pojavilo kratko pismo: “Upomoć! Izgubio sam psa i ne mogu locirati daljinski bez njega. Ovo je hitno!” Marko je odmah prepoznao priliku za novu avanturu. Prikupio je svoj pribor za istraživanje, koji je uključivao magnete, razne knjige o detektivskim metodama i, naravno, obilnu zalihu kolačića, prije nego što je krenuo prema kući gospodina Chauvina. Kada je Mark stigao, dobio je prijateljski pozdrav, ali je ubrzo shvatio da u selu nema psa. Gospodin Jovan, pun tuge, ponavljao je: “Moj pas je zlatni retriver, nosi crvenu kapicu s bijelim mrljama koja izgleda kao lopta!”
Ne gubeći vrijeme, Mark je krenuo u akciju. Uputio se u park koji je inače bio popularan među psima, no umjesto da pronađe zlatnog retrivera, naletio je na skupinu mačaka koje su se ponašale kao da su na spoju. Misleći da bi mogli posjedovati vrijedne uvide, pokušao je s njima započeti razgovor. Unatoč tome, mačke su ga samo sarkastično pogledale, ne obazirući se na njegove pokušaje da ih upozna.
Nakon neuspjelih pokušaja komunikacije s mačkom, Marko odlučuje pogledati obližnje barove. Naleti na ustanovu koja se čini idealnim mjestom za skrivanje psa—pod pretpostavkom da pas voli pivo i hrenovke. Po ulasku u gostionicu nailazi na iznenađujući prizor: pas sjedi za stolom s živopisnim skupom pečenih janjaca, a čini se da su svi uključeni u živahnu raspravu o nedavnoj nogometnoj utakmici. “Što te dovodi ovamo?” upitao je Marco, očito iznenađen. Pas se okrenuo, kao da razmišlja o dubokoj filozofskoj stvari. Zatim je, ne obazirući se na Marcovo čuđenje, rekao: “Iskreno, ne mogu podnijeti te ‘šaptajuće’ komentare koji impliciraju da smo svi isti. Treba mi dobro društvo da se opustim.”
Marco je bio zbunjen i bilo mu je teško shvatiti što se pred njim odvijalo. “Isprike, ali čini se da možda niste primijetili da vaš pas nije doista izgubljen. Odabrao je posjetiti bar da se malo opusti!” U tom trenutku pas je ustao, energično mašući repom, i rekao: “Moramo krenuti kući.” Iako su razgovori o pečenoj janjetini i nogometu bili ugodni, mislim da je vrijeme da nastavimo s uobičajenim aktivnostima.
Osvrćući se na g. Jovana, Marko smatra da najjednostavnija rješenja često mogu biti i najiznenađujuća. G. Chauvin je izrazio zahvalnost Marku na pomoći pri pronalasku njegovog psa. Na kraju je Marco otpio još jednu šalicu čaja razmišljajući o neočekivanim trenucima i humoru koji često prate detektivski posao. Često je spominjao da su otvoreni um i puno kolačića ključni u svijetu prepunom misterija i prepreka. Tako završava još jedna avantura za Marka, briljantnog, ali nespretnog detektiva čiji je život ispunjen neobičnim slučajevima i iznenađujućim prijateljstvima.
