Kada je stigao do rijeke, naslonio se na stijenu i bacio konop. Samo nekoliko trenutaka kasnije doživio je potezanje udice. Povukao ju je, pa opet povukao, ali nije bilo ništa. Pokušao je još jednom, ali još uvijek bez uspjeha. Baš kad se spremao priznati poraz, nešto golemo trgnulo je udicu tolikom snagom da ga je gotovo bacilo sa stijene. Pero je iz sve snage namotao, kako se pokazalo, najveću ribu koju je ikad vidio – iako je to bio daleko od običnog ulova.
Riba, s brkovima i naočalama, gledala je u Pera kao da je on taj u nevolji, a ne ona sama. Per je u čudu zurio u ribu, a onda je ona počela govoriti: “Dobro jutro Pere. Ja sam Zlatna ribica i ako me pustiš, ispunit ću ti tri želje.” Per je u nevjerici protrljao glavu, boreći se da shvati što je upravo čuo.
Prepoznavši vlastite sklonosti, naposljetku je odlučio prihvatiti prijedlog. Nakon kratkog trenutka razmišljanja, artikulirao je: “Moja glavna želja je da hladnjak uvijek bude napunjen dovoljnom količinom hrane.” Zlatna ribica je kimnula u znak slaganja, a Pera je osjetio miris koji je dopirao iz smjera grada.
Dok se okretao, primijetio je dim kako kulja iz dimnjaka, što je značilo da se nešto sprema.
S oduševljenjem je povikao: “Moja druga želja je potpuno izbjeći posao i imati dovoljno sredstava za sve svoje potrebe.” Riba je opet kimnula, a Pera je odmah osjetio težinu u džepovima. Kad je pogledao unutra, otkrio je da su prepuni zlatnika. Široki osmijeh pojavio mu se na licu kada je izjavio: “Za moju treću želju, želio bih da moja žena prestane zanovijetati.”
Duboko uzdahnuvši i kimajući, Zlatna ribica je natjerala Feathera da osjeti promjenu u atmosferi. Osjećajući se zahvalnim, izrazio je zahvalnost ribi prije nego što ju je pustio natrag u rijeku. Po dolasku kući, Pera je bio presretan zbog ispunjenja svojih snova. Kad je ušao unutra, našao je svoj hladnjak pun hrane. U dnevnom boravku na stolu je ugledao hrpu novca, što ga je neizmjerno obradovalo.
Kad je Pera zakoračio u kuhinju, ugledao je svoju suprugu Maru, ruku čvrsto naslonjenih na bokove, što ga je ispunilo naletom straha. – Pera – rekla je Mara ozbiljnim tonom – jesi li se jutros sjetio pustiti mačka? Iako u početku zastrašen, Pera je ubrzo doživio trenutak jasnoće. Osvrnuo se oko sebe, nasmijao se i odgovorio: “Dušo, znaš što? Sada imamo dovoljno hrane i novca da mačku držimo unutra i pustimo je da drijema na kauču.”
Mara ga je u nevjerici gledala, no nekoliko trenutaka kasnije prasnula je u smijeh. Pera je shvatio da Zlatna ribica ima divan smisao za humor. Od tog trenutka nadalje, Pera i Mara prigrlile su život pun radosti, obilje bogatstva, dobro opskrbljenog hladnjaka i smijeha koji je odjekivao njihovim domom. Naravno, mačka je također dobila svoj dio raskošnog uživanja.
