BONUS TEKST:
U šarmantnom selu uz rijeku živjela je radosna i radoznala djevojka po imenu Maya. Poznata po svojoj sposobnosti upadanja u najneočekivanije situacije, Maya je stalno uspijevala izlaziti iz njih sa smiješkom. Jednog vedrog, sunčanog dana odlučila je prošetati šumom koja se protezala iza sela. Tijekom svoje šetnje naišla je na staru, napuštenu kolibu. Vrata kabine bila su širom otvorena, otkrivajući sjenovitu i zagonetnu unutrašnjost.
Maya je osjetila instinktivni poriv da otkrije skrivene misterije. Kad je ušla unutra, vrata su se zalupila za njom. Proučavajući okolinu, promatrala je kabinu punu prašine i paučine. No, ono što joj je zaokupilo pogled bio je fascinantan prizor – pozamašan, starinski gramofon na stolu. Maya je bez odlaganja prišla gramofonu i namjestila gumb.
Vesela, starinska melodija odjekivala je prostorom dok je gramofon oživio, a iznenada se materijalizirala mala sova. Zauzevši svoje mjesto na vrhu gramofona, počeo je pjevati hirovitim, visokim tonom, očaravajući svoju publiku pričama o zmajevima koji plešu pod mjesecom i vilama koje prave kolače od zvjezdane prašine. Dok je Maya uživala u divnim pjesmama sove koja pjeva, njezin je smijeh eruptirao tako bujno da je odjekivao cijelom kabinom.
Ipak, nije odjeknuo samo njezin smijeh; zidovi kolibe počeli su se mijenjati i preoblikovati. Očaravajuća priroda kabine postala je očita kad je reagirala na zvuk smijeha. Iznenada, pod se srušio ispod Maye, poslavši je u nešto što je izgledalo kao tobogan napravljen od drvenih dasaka.
Dok je jurila kroz sjenoviti hodnik, njezini su radosni vrisci i smijeh odjekivali sve dok nije izašla u prostranu dvoranu osvijetljenu svjetlećim kuglama koje su se vrtjele u zraku. Dvorana je bila puna mještana, iako daleko od običnih stanovnika. Svaki pojedinac obukao je razigrane kostime i maske. Baka Anka ušla je odjevena u gusaricu s drvenom nogaricom, dok je djed Mića bio u kostimu nalik golemoj bundevi.
U veselju je sudjelovao njihov pas Lucky, okićen čarobnjačkom pelerinom i šeširom. Maya je shvatila da je ušla u čaroban svijet pun smijeha i radosti. Stanovnici su je dočekali raširenih ruku, uz objašnjenje da ova dvorana služi kao skriveno utočište gdje se okupljaju kako bi podijelili smijeh i ostavili svoje brige. Otkrili su da su prije mnogo godina nesvjesno pronašli kolibu i pretvorili je u mjesto za opuštanje i uživanje.
Maya se te večeri smijala do suza, igrala i pjevala pjesme sa mještanima. Kad je došlo vrijeme njezina odlaska, mještani su je uvjeravali da će se uvijek rado vratiti kad god bude tražila radost i smijeh. Po povratku u selo, Maya je sa sobom ponijela tajnu očaravajućeg svijeta i čarobne kolibe. Unatoč čestom suočavanju s neobičnim situacijama, shvatila je da se radost i smijeh mogu otkriti i na najneočekivanijim mjestima.
