Pita Fata majku:
– “Mama, mogu li sa Mujom u bioskop?”
Na to će mati:
– “A koji se film daje?”
– “Horor”, odgovori Fata.
– “E ne može”, kaže mati…
– “Pa da se sva isprepadaš pa mu u bioskopu priđeš bliže.”
– “Pa, mogu li gledati ljubavni?” – upita Fata.
– “A, neee” – panično kaže mati…
– “Pa da se počnete ljubakati.”
– “Pa, mogu li barem gledati komediju?”
– “Možeš” – kaže mati…
I kad je Fata došla kući iz bioskopa, upita je mati kako je bilo.
A ona odgovara:
– “Ma da me Mujo nije držao dole, upišala bih se od smijeha!”
BONUS TEKST
Bioskopi su oduvijek bili ključna mjesta za okupljanje i emotivno doživljavanje filma. Početak bioskopa datira iz kraja 19. vijeka, kada su braća Lumière 1895. godine u Parizu prikazala prvi film, time započinjući filmsku revoluciju. U početku, bioskopi su bili male sale unutar kafana ili društvenih klubova, u kojima su se prikazivali kratki, jednostavni filmovi koji su prikazivali svakodnevne scene iz života. Ovi filmovi nisu trajali dugo, ali su izazvali ogromnu pažnju i fascinaciju među gledateljima.
S napretkom tehnologije, postojala je potreba za većim i specijalizovanim bioskopima, pa su početkom 20. vijeka počeli graditi prostori sa redovima stolica i projektorima koji su omogućili prikazivanje dužih filmova. Time su bioskopi postali popularni kao mjesta za zabavu i bijeg od svakodnevnog života, stvarajući iskustvo koje je gledatelje uvodilo u fikciju i avanturu.
Tokom 1920-ih i 1930-ih, bioskopi su postali još luksuzniji, s velikim, grandioznim dekorima, a zvučni filmovi su omogućili novu dimenziju emotivnog izraza, što je dodatno poboljšalo iskustvo gledanja filma. Bioskopi su postali mjesta gdje je publika mogla osjetiti sve emocije – od smijeha do tuge – što je televizija tog vremena još uvijek bila daleko od sposobnosti da pruži.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, bioskopi su igrali ključnu ulogu u društvenom životu, jer su prikazivali patriotske i propagandne filmove koji su podizali moral naroda. Međutim, poslije rata bioskopi su se suočili s izazovom televizije, koja je postajala sve popularnija i dostupnija. Unatoč tome, bioskopi su se uspješno prilagodili, uvodeći nove tehnologije poput širokog ekrana, 3D filmova i surround zvuka.
U 1980-ima i 1990-ima, pojavili su se multipleks bioskopi s više sala i dodatnim uslugama, poput restorana i kafića, čime su stvorili potpunije iskustvo za posjetitelje. Digitalna tehnologija krajem 20. i početkom 21. vijeka omogućila je bolju sliku, smanjivši troškove prikazivanja filmova, dok su bioskopi nastavili pružati jedinstveno iskustvo. Iako streaming platforme danas dominiraju, bioskopi su se prilagodili nudeći IMAX formate, 4D projekcije, te organizirajući tematske večeri i filmske festivale.
Danas bioskopi i dalje predstavljaju najposebnija mjesta za gledanje filmova u društvu, jer oni nude iskustvo koje je teško zamijeniti kod kuće. Bez obzira na sve izazove, bioskopi ostaju nevjerojatno važan dio kulturnog života, gdje čarolija pokretnih slika i dalje stvara snažne emotivne reakcije kod publike.
Da li ste znali da osmijeh nije samo univerzalni izraz sreće, nego također ima i nevjerojatan uticaj na naše zdravlje? Istraživanja pokazuju da osmijeh može pozitivno uticati na naše fizičko i mentalno stanje. Naime, kada se osmjehnemo, aktiviramo mišiće na licu koji šalju signale našem mozgu, oslobađajući hormone sreće kao što su dopamin, endorfin i serotonin. Ovi hormoni pomažu u smanjenju stresa, olakšavanju bola i poboljšanju raspoloženja. To je razlog zašto se osmijeh često opisuje kao „besplatna terapija“.
Štoviše, osmijeh je zarazan. Kada vidimo nekoga ko se osmjehuje, naš mozak automatski reaguje i često nesvjesno uzvratimo osmijehom. Ovaj fenomen je povezan s našim empatijskim odgovorom – kad osmjehnemo nekog, velika je vjerovatnoća da će nam ta osoba uzvratiti osmijeh, stvarajući lančanu reakciju pozitivnih emocija.
