– Za početak novog radnog tjedna, spremili smo vam jedan sjajan vic, a radi se o tome kako je kada neko premine. Šta se tamo dešava, da li je sve kao na zemlji, ali na jedan jako šaljiv način.
Dodatni tekst:
Nakon što se ukrstio s osuđenim teroristom Igorom Despotovićem, Miloš Žujović se spetljao s ekstremistima, a kasnije je izveo i teroristički napad ispred izraelske ambasade u Beogradu, koji je rezultirao i vlastitom smrću. Mladić Miloš Žujović, star 25 godina, počinio je teroristički čin ispred izraelske ambasade u Beogradu. Iz samostrela je odapeo strijelu kojom je ranio pripadnika Žandarmerije Miloša Jevremovića, koji ima 34 godine. Nažalost, Žujović je u incidentu izgubio život. Porijeklom iz srca Šumadije, prije četiri godine prešao je na islam i priključio se vehabijskom pokretu. U to vrijeme upoznao se s Igorom Despotovićem, prijateljem koji je ranije bio osuđivan za terorizam.
Žujović je upravo preko Despotovića upoznao njegovu suprugu, protiv koje se vodi istraga zbog moguće umiješanosti u napad. Kako se neslužbeno doznaje, policija je provela opsežnu istragu i otkrila da su Despotović, koji je ranije uhićen, i Žujović dogovarali detalje napada, uključujući vrijeme, mjesto i način, o čemu svjedoči njihova razmjena poruka. Rekonstrukcija pokreta. Istragom gdje se Žujović nalazi, utvrđeno je da je on u subotu ujutro iz Mladenovca putovao autobusom za Beograd. U početku je istraživao grad i zaustavio se u sinagogi. No, zbog nazočnosti policije odlučio je krenuti dalje i na kraju je stigao u veleposlanstvo.
Nakon terorističkog napada, kurir je posjetio Žujovićevu obiteljsku kuću, gdje je rođak spomenuo da ga je uočio u autobusu dan prije, u petak. Zoran, Milošev otac, nije samo vrijedan radnik, već i istinski ljubazan čovjek. Slično tome, Miloševa majka također posjeduje te osobine vrijedne divljenja. Iako su naše interakcije posljednjih godina bile rijetke, pa tako i one s Milošem, prije dva dana sam ga neočekivano susrela u autobusu.
Čini se da je bio na putu u posjet roditeljima. Prvo sam mu se obratio, potaknuvši njegov odgovor. Rođak je za Kurir rekao da su primijetili neke promjene u obitelji, ali nisu znali o čemu se radi sve dok Miloša prvi put nisu vidjeli s bradom i ćelavom glavom. U početku sam razmišljao o mogućnosti da je on možda preferirao takve okolnosti. No, nakon konzultacija sa Zoranom otkrio je pravu prirodu situacije. Otkriće je bilo toliko nevjerojatno da Zoran od tada izbjegava kontakt očima s drugima iz čiste srama. Unatoč nastojanjima da intervenira i spasi ga, čini se da u tome nije uspio, ispričao je član obitelji iz Mladenovca.
Položaj i odgovornosti žene u društvu Bi li ona uopće mogla biti umiješana kao pomagač? Samo dva dana prije terorističkog napada iz Srbije je navodno otišla supruga Žujovića, počinitelja, rođena u Beranama. Ministar Ivica Dačić otkrio je da je 27. lipnja otputovala u Crnu Goru. Razmjer njezinih saznanja o terorističkoj zavjeri njezina supruga, konkretno o njezinoj potencijalnoj umiješanosti kao suučesnika u napadu na izraelsko veleposlanstvo u Beogradu, ostaje neizvjestan. Zbog toga je MUP Srbije zatražio od crnogorske policije privođenje i ispitivanje Žujovićeve supruge, koja je s njim boravila u Novom Pazaru.
Prema pričama mještana, Miloš bi povremeno, ali ne često, dolazio u to mjesto u društvu supruge. Prema riječima susjeda, ja sam je jednom vidio, dok moj prijatelj tvrdi da ju je vidio više puta. Ono čemu smo svjedočili bilo je potpuno neviđeno u našem okruženju. Iako nisam imao predrasuda prema pojedincima koji prakticiraju različite vjere, bio sam zatečen kada sam otkrio da je to Miloševa supruga. Jedino vidljivo obilježje bile su njezine oči. Okruživala me nepoznatost svega. Žujovićevo odrastanje u Mladenovcu podrazumijevalo je stanovanje u stanu uz majku, baku i strica, kako saznajemo. Živeći na drugom katu naše zgrade od njegova rođenja, oduvijek su bili osebujna obitelj.
Kao dijete, izgledao je nepromijenjen, a njihova obiteljska dinamika bila je zagonetna. Za razliku od druge dece, retko se igrao, a kad god bi to pokušao, majka bi ga odmah pozvala kući, pričaju komšije u mladenovačkoj zgradi. Nikada nismo svjedočili prisustvu njegovog oca na ovom mjestu. U početku su svo četvero živjeli zajedno, no nažalost Miloševa baka i brat su preminuli. Nakon ovih događaja, Miloš i Zoran su se preselili u Malu Vrbicu, gdje je Zoranov otac stalno bio prisutan.
Slijedom toga, odlučili su ovaj stan dati u najam. Prije susreta s Milošem stvari su bile drugačije. Međutim, sudbina se umiješala kada je Miloš bio kum na njegovom vjenčanju, što je dovelo do njegovog sudbonosnog susreta sa budućom suprugom. Nažalost, Despotović ih je, vođen svojim pogrešnim uvjerenjima, natjerao na nošenje hidžaba. Bitno je napomenuti da krivica nije na nama, nego na sekti koja je na njega utjecala i koju on sluša.
Neumorno smo se borili, ali spasa nije bilo. Sekta ga je uhvatila, i to je bio kraj. Dali smo sve od sebe, nemojmo se svađati, nadajući se da će shvatiti da ima nekoga kome je stalo do njega. Vrijedno je spomenuti da je naš sin sudjelovao na natjecanjima iz povijesti, a bio je duboko zainteresiran i za Bibliju i za Kuran prije nego što se zaljubio. Zoran je iskazao svoju nemoć priznajući da je i njegov sin žrtva, ostavljajući ga u nedoumici što može poduzeti. Nadalje je istaknuo svoje stalne misli o ranjenom žandaru i iskrenu nadu u brzi oporavak.
