– U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jedan sjajan vic, koji će vas definitivno nasmijati. I ovaj vic pokazuje Husu i Hasu kako ponekad znaju da budu jako smotani i neinteligentni…
Dodatni tekst:
Od svog debija 1959. godine, Mira Banjac, renomirana ličnost jugoslavenske i srpske kinematografije, dosljedno je aktivna u filmskoj industriji, čime se obilježila kao jedna od najistaknutijih zvijezda koja ne pokazuje znakove usporavanja. Prema jednoj od njezinih monografija, Mira Banjac rođena je 4. studenoga 1929. u rano jutro u Erdeviku. Trenutak za pamćenje popraćen je melodioznim melodijama vatrogasnog orkestra koji je svirao ispod majčinog prozora. U iznenađujućem obratu, glumica je otkrila da su njezini roditelji, Olga i Teodoro, ušli u brak, a da se nikada nisu upoznali.
Teodoro, potomak srpskih iseljenika koji ne govori srpski, i Olga, zanosna ljepotica iz ugledne vojvođanske obitelji koja ne govori engleski, našli su se u ovoj jedinstvenoj situaciji. Natalija, Teodorova majka, donijela je odluku da njega i njegovu sestru dovede u Srbiju radi dogovora o njegovom braku. U dobi od četiri godine, Mirin otac vratio se u Detroit i uputio poziv njoj i njezinoj majci da mu se tamo pridruže.
Unatoč ohrabrivanju Mirinih stričeva, na kraju su odlučili ne koristiti karte. Kad je otišao, postalo je očito da Olga više nije potrebna u kućanstvu svoje bivše svekrve. Kao rezultat toga, donijela je odluku da se vrati u rezidenciju svoje braće i vrati svoju kćer nakon što se poboljša njena situacija. No, unatoč njenom napredovanju i majčinom dolasku po Miru, baka i teta odbile su joj dopustiti da povede dijete sa sobom. Baka je, prema Mirinim riječima, bila vrlo snalažljiva osoba koja je imala sklonost večernjem kockanju.
Međutim, također je bila poznata po svojoj vještini u ilegalnom transportu viskija i uvelike profitirala od toga u doba prohibicije. Nasuprot tome, teta je govorila četiri jezika i bila je sklona europskim putovanjima. Njezinim je utjecajem mlada Mirjana uvedena u svijet poezije. Nažalost, Mirino djetinjstvo bilo je zasjenjeno stalnim svađama između bake i tete, a ostali su samo sporadični dolasci majke kao trenuci veselja. Na kraju se njezina teta udala i preselila u Sjedinjene Države. Godinama kasnije, dok je bila na kazališnoj turneji u Americi, Mira je slučajno naišla na kuću u kojoj je živjela njezina teta. Nakratko je bacila pogled na vrata, ugledala svoje ime i tiho otišla.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Mirina majka, zaposlena u Beogradu, zbog zatvorenih granica nije se mogla spojiti s kćeri preko Dunava, što je rezultiralo četverogodišnjom razdvojenošću. Osim s majkom, Mira je stvorila snažnu vezu s učiteljicom Živkom Radžić, koja je ne samo priznavala već i njegovala njezine sposobnosti. Tijekom posjeta selu, gdje se Mira već proslavila kao glumica, njezina bivša učiteljica uručila joj je neprocjenjiv dar – staklenku napunjenu domaćim kompotom od višanja. Opisana kao vragolasta i pametna djevojka, djevojku koja joj je posudila bicikl zabavila je šaljivim nastupom. Prisjeća se svojih školskih dana, stižući s divljom napuštenošću, nalik na hirovitu Ofeliju ukrašenu nježnim pramenovima kukuruzne svile u kosi.
Ta je buntovnost bila njezin način samopotvrđivanja, prkosna izjava da se neće predati, bez obzira na okolnosti. Osvrćući se na svoj život, glumica iskreno priznaje teškoće svog djetinjstva i izražava svoju nepokolebljivu odlučnost da više nikada ne ponovi te teške godine. U jeku rata, Mira, petnaestogodišnja djevojka, godinu dana života posvetila je kulturnom odjeljenju Prve proleterske brigade. Nakon toga krenula je na put od rodnog Erdevika do Trsta, gdje ju je dočekao zadivljujući pogled na more. Bilo je to 1945. godine, tijekom vojne predstave u Hrvatskom narodnom kazalištu, hrabro je recitirala potresnu pjesmu u čast nepoznatom šibenskom vojniku.
Time je obilježen njezin inauguracijski nastup na velikoj pozornici. Od svojih najranijih sjećanja uvijek sam bio netko tko rano ustaje. Postoji neka lakoća u organiziranju dana kada se probudim u cik zore. Kad prespavam, um mi je zaokupljen mislima o zadacima koji su pred nama, zbog čega moram pažljivo razmotriti koje ću prvo riješiti. Neophodno je prihvatiti rane jutarnje sate. Postoji osjećaj mira koji obavija osobu tijekom ovog vremena i daje dovoljno prilika za izradu strategije i pripremu za dan koji je pred nama. Unatoč dugogodišnjem umirovljenju,
Mira Banjac ostala je posvećena svom glumačkom zanatu. Najnoviji nastup imala je u kratkom filmu “Još jedan dan” redatelja Radivoja Raše Bukvića. Tijekom svog redateljskog debija, glumac je otkrio da je inspiracija za priču došla iz posljednjih dana njegove bake, gdje je zadržala svoje dostojanstvo u starosti i izrazila želju da ne provodi svoje preostalo vrijeme prikovan za bolničke krevete. Film je debitirao na renomiranom Palić Film Festivalu, u dvorani koja je posvećena slavnoj glumici. Nakon projekcije, Raša Bukvić je izrazio iskreno oduševljenje živahnom i zdravom 94-godišnjom Mirom Banjac koja je prisutna u svojoj dvorani, gdje je publika uronjena u rollercoaster emocija, savršeno hvatajući bit cilja filma. Događaj je svojim prisustvom uveličala i cijenjena glumačka diva.
Bližeći se svom 95. rođendanu, Mira Banjac ostaje nepokolebljiva u svom opredjeljenju za zdrav način života i pravilnu prehranu, ali se ne odriče nijednog poroka. Istina je da nemam namjeru ni pokušati prestati pušiti jer mi je to postala ukorijenjena navika koje se teško odvikavam. Pušenje mi pričinjava zadovoljstvo, a kako nisam iskusio nikakve negativne zdravstvene posljedice ili kašalj, ne vidim razloga da ga se odreknem. U potpunosti se namjeravam i dalje baviti ovom aktivnošću, navodi živahna Sremica.
