U današnjem članku vam pišemo na temu prve ljubavi koja se ne zaboravlja, o osjećaju koji, iako izblijedi kroz godine, ostaje zapisan u srcu kao nježna uspomena na mladost. Takva je i priča glumice Jasne Ornele Beri, čije je srce, i pored bogatog životnog i umjetničkog puta, zauvijek zadržalo posebno mjesto za legendarnog Zdravka Čolića.
Jasna Ornela Beri oduvijek je bila prepoznatljiva po svojoj harizmi, šarmu i neodoljivoj pojavi. Od prvih koraka na filmskoj sceni, osvajala je publiku prirodnošću i snagom svoje glume. Rođena 1954. godine u Zenici, ostvarila je uloge u više od četrdeset filmova, među kojima se izdvajaju “Žikina dinastija”, “Nafaka”, “Grbavica” i legendarna “Ljepota poroka”, gdje je tumačila lik Mace — ulogu koja joj je donijela status filmske ikone. Kasnije je glumila i u ostvarenju svjetski poznate Anđeline Džoli “U zemlji krvi i meda”, što je samo potvrdilo da je riječ o glumici velikog talenta i dubine.
Ipak, iza filmskih reflektora, Jasna je vodila i jedan običan, emotivan život ispunjen ljubavima, uspomenama i tugama. Osamdesetih godina udala se za baletskog umjetnika i koreografa Tončija Marinića, s kojim ima sina Vuka, danas poznatog glumca. No, i pored toga što je pronašla porodičnu sreću, jedan dio njenog srca oduvijek je bio rezervisan za osobu koja je obilježila njenu mladost – Zdravka Čolića, tada mladića koji je tek započinjao svoj muzički put.
- U nedavnom intervjuu Jasna je otvoreno priznala da joj je Čola bio prva velika ljubav. Upoznali su se u Skenderiji, u sarajevskom Domu omladine, mjestu koje je tada okupljalo mlade talente – muzičare, glumce, slikare. “Družili smo se, i tako sam se zaljubila. On će uvijek imati dio u mom srcu koji je rezervisan samo za njega, jer to iskustvo pamtim kao jedno od najljepših u životu”, iskreno je ispričala glumica.
Njihova mladalačka veza nije dugo potrajala, jer je Čolićeva karijera tada tek uzletjela. Kako Jasna kaže, vjeruje da su se sreli prerano – u trenutku kada su oboje stajali na početku svojih puteva, svako sa svojim snovima i ambicijama. “Volela sam taj njegov nerv, tu energiju kojom zrači i danas. On je jednostavno poseban – predivna osoba, uvijek šarmantan, topao i iskren. Imala sam sreću da se prvi put zaljubim u nekog poput njega”, priznala je s osmijehom.
Kasnije, kada su se ponovo sreli 2001. godine, nakon mnogo godina i životnih promjena, zajedno su dali intervju povodom njegovog koncerta u Zagrebu. Tom prilikom, Čolić je otkrio da joj posvećuje pjesmu “Noć mi te duguje”, iako su mnogi mislili da je posvećena drugoj ženi. Taj trenutak je za Jasnu bio emotivan podsjetnik na sve ono što su dijelili, ali i na toplinu koja među njima nikada nije nestala.
Prisjećajući se tog perioda, glumica je otkrila i jednu anegdotu iz vremena kada se Čola vratio iz “Korni grupe”. Rekao joj je kroz šalu: “I kad sam se vratio, ti si se udala.” Na to mu je, kroz smijeh, odgovorila da nije mogla da podnese svu pažnju koju je dobijao od obožavateljki, jer je uvijek voljela iskreno, strasno i bez zadrške. “Nisam bila spremna na toliku količinu žena oko njega. Bila sam mlada i impulzivna, ali sam znala da bih u toj vezi patila. Instinkt mi je govorio da treba da odem, i poslušala sam ga”, priznala je.
- Danas, mnogo godina kasnije, između njih dvoje ostalo je iskreno prijateljstvo i međusobno poštovanje. “On zna da uvek može da se osloni na mene, bilo kad. Sve bih učinila za njega i njegovu porodicu, jer ga cijenim i poštujem. To je osjećaj koji ne prolazi”, rekla je s blagim osmijehom. U njenim riječima osjeća se nježnost i toplina, onaj tihi sjaj sjećanja koji ne blijedi ni nakon decenija.
Ova priča o Jasni i Zdravku nije samo sjećanje na mladalačku ljubav, već podsjetnik na ono iskreno i čisto što ljubav može biti. Iako su se putevi razišli, njihova priča pokazuje da prava emocija nikada u potpunosti ne nestaje – ona se samo pretvori u zahvalnost, u tihu bliskost koja traje.
Možda je upravo zato Jasna danas, u osmoj deceniji, i dalje žena s posebnim sjajem – jer nosi u sebi dio prošlosti koji ju je oblikovao, ali i naučio da ljubav ne mora trajati da bi bila stvarna. Ponekad je dovoljno da ostane u srcu, kao blaga melodija koja podsjeća da smo nekada voljeli iskreno, snažno i bez straha.
Jer, kako bi ona sama rekla, “sve prolazi, ali ono što je bilo pravo – ostaje”. A u njenom srcu, dio tog “pravog” zauvijek pripada Zdravku Čoliću, prvom princu njene mladosti i ljubavi koja se, iako davno prošla, i dalje prepoznaje u njenom osmijehu
