Josip Broz Tito (1892–1980) bio je ključna figura u istoriji Jugoslavije i jedan od najpoznatijih lidera 20. veka. Rođen u Kumrovcu, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, Tito je postao vođa partizanskog otpora protiv nacističke okupacije Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata i kasnije predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Dana 15. travnja 1952. tajno je sklopljen brak između Jovanke Budisavljević i Josipa Broza Tita. Taj događaj, kao i razni elementi njihova života, i danas je obavijen velom misterija. U djelu „Nada Budisavljević: Moja sestra Jovanka Broz“, autora Žarka Jokanovića, Nada Budisavljević, rođena sestra nekadašnje prve dame SFRJ, daje brojne odgovore na dugogodišnja pitanja. Desetljećima kasnije, u ekskluzivnom intervjuu sa piscem i scenaristom Žarkom Jokanovićem, kako prenosi “Blic”, Jovanka Broz je ispričala: “Vjenčali smo se u travnju 1952. u Iloku, u lovačkoj kući, koja se poklapala sa Sremskim frontom, gdje sam rukovodila bolnicu upravo na tom mjestu.
Na njihovom inauguracijskom pojavljivanju u javnosti kao par, Tito je obukao bijelu uniformu ukrašenu zlatnim oznakama, dok je Jovanka bila odjevena u bordo satensku haljinu, upotpunjenu zlatnom ogrlicom i njezinom prepoznatljivom punđom. Brojne detalje iznijela je Nada Budisavljević, o čemu je Žarko Jokanović ekskluzivno izvještavao na portalu Žena rs u serijalu „Tito i Jovanka, iza zatvorenih vrata. Godine 1952. obavijestila je Zoru i mene o svojoj namjeri da se uda za Tita, otkriće koje nas je oboje ostavilo u stanju zaprepaštenja. Nakon rata, Jovanka nam je uredila smještaj u dva različita doma za nezbrinutu djecu, nakon čega smo se Zora i ja preselili u Beograd, gdje smo živjeli u jednoj sobi u Užičkoj 16. Bili smo svjesni da je Jovanka bila u Titovoj službi, što nas je ispunjavalo velikim ponosom.
No, ostali smo nesvjesni prirode njihovog osobnog odnosa, jer ona takve detalje nikada nije otkrila. Osim toga, odlučila je ne otkriti ima li drugog romantičnog partnera, odlučivši umjesto toga zadržati svoju privatnost u vezi s tim aspektom svog života. Unatoč upadljivoj ljepoti, nije tjerala pozornost ni sobom ni svojim izgledom. Činilo se da pomisao na raspravu o pojedincima koji su je progonili potpuno je izostala iz njezinih misli. Jednog dana 1952. godine javila je Zori i meni da se namjerava udati za Tita, ostavivši nas oboje bez riječi, baš kao kad smo saznali za bratovu smrt.
Njezina objava bila je slična objavi zaruka sa svetim Petrom ili čak Gospodinom Bogom, jer Tito je bio lik od neizmjernog značaja za sve nas, uključujući i nju samu. Čvrsto sam tvrdio da se udala za svog idola, koji za nas nije predstavljao samo živuću osobu, već sveobuhvatni koncept. Na njezino otkrivanje, Zora i ja smo šutjeli; nego smo se s Topčiderske zvezde odlučili spustiti u šetnju. Shvatili smo njezine primjedbe kao znak da je vrijeme da se vratimo kući. U tom trenutku Tito, preplavljen emocijama, dolazi do nas, upućujući nam službeni poziv da budemo njegovi gosti, što je priopćeno preko Jovanke, koja je također bila prisutna. Ovaj predstojeći susret ispunio nas je priličnom tjeskobom.
Tijekom svog života, Tito je pokazao izvanredan talent za ublažavanje nelagode pojedinaca koji su osjećali nervozu u njegovom društvu, učinkovito odagnavajući njihovu tjeskobu. Naime, nazvao nas je odraslima i uputio poziv na vino, gesta koja me začudila jer nikad prije nisam bila pozvana na takav način. Naknadno se raspitivao o našim gledištima o nizu tema, što me iznenadilo, s obzirom na to da nitko prethodno nije tražio moje mišljenje o bilo kojem pitanju prije te instance. Tito je bio prva osoba koja se raspitivala za moje mišljenje.
Nakon toga, često je tražio moju perspektivu o raznim lokalnim stvarima, iako ne u političkom kontekstu. Potom nas je uputio u obilazak svoje sobe i ureda koji se nalazi na prvom katu Užičke 15. Obilazak je bio u kabinetu u kojem smo večerali, a ne u prostranoj blagovaonici. Zatim nam je prenio da će naši životi ostati nepromijenjeni, nastaviti kao i prije, s jedinom razlikom što će on i Jovanka sada preuzeti odgovornost za našu dobrobit. Smatrao me dijelom svoje obitelji, gajeći duboku naklonost prema meni, koja je bila pojačana mojom stalnom prisutnošću.
U početku je bilo jasno da je Zora njegov preferirani izbor, jer je predstavljala vrstu mlade žene koja ga je privlačila, dok sam ja imala više domaću ulogu. Ipak, uvjeren sam u njegovu ljubav prema meni, koja proizlazi iz moje nepokolebljive odanosti Jovanki, koja je odražavala posvećenost koju je Jovanka pokazivala prema njemu. Visoko je cijenio moju predanost i altruističnu podršku, izvlačeći radost iz kvaliteta koje sam pokazivao. Tita sam doživljavao kao očinsku figuru, s obzirom na našu mladost po dolasku. On je predstavljao oca kojeg sam rano izgubio i služio je kao naš primarni hranitelj od Jovankine udaje, nastavljajući tu ulogu dok nisam zaradio svoju prvu plaću.
Primio nas je u svoj život kao da smo njegova vlastita djeca, ponašajući se prema nama s dubokim poštovanjem i zrelošću. Cijeli život sam ga doživljavao kao oca, gledište koje je dosljedno zastupao. Osim toga, priznajem da je bio jako ponosan na moja kasnija postignuća, posebno na moju poziciju instruktora u Časničkoj školi jezika. To je bila točka koju je često isticao, izražavajući svoj ponos zbog moje uloge podučavanja engleskog jezika njegovim časnicima:
“Proveo sam četvrt stoljeća u njihovoj tvrtki. Nada Budsavljević prenijela je sljedeće zapažanje: „Odluka da se Jovanka uda za Tita bila je duboko teška. Morala je voditi računa o našoj dobrobiti, što je dodatno pojačavalo njen teret. Osim toga, prepoznavala je zamršenost njegovih obiteljskih veza. Izvori njihove ljubavi bili su nikada nam nije otkrio ni on ni ona nisu sudjelovali u svakodnevnim razgovorima unutar njihovog kruga, a ja sam se suzdržavao od toga Ono što me je istaknulo bila je duboka ljubav koju su dijelili, zajedno s njihovim dubokim poštovanjem i neporecivim oslanjanjem jedno na drugo.
