Prije 11 godina cijenjeni glumac Dragan Nikolić iznio je intimno razmišljanje u kojem je iznio do sada nepoznate detalje o svojim formativnim godinama. U ovoj iskrenoj ispovijesti progovorio je o svom djetinjstvu, prvoj ljubavi i bolu, prvim glumačkim danima te braku s kolegicom i srodnom dušom Milenom Dravić. Za njega je svako djetinjstvo riznica bajki, priča i romana, a na vlastito djetinjstvo se osvrće s radošću. Vjeruje da je njegova generacija na neki način bila sretnija jer nisu imali računala koja bi ih odvratila od korištenja mašte i igranja s prijateljima. Nasuprot tome, on primjećuje da današnja djeca imaju drugačiju vrstu prijateljstva kojoj nedostaju nevinost i etički obziri djetinjstva. Prisjeća se kako je njegovo vlastito djetinjstvo bilo obogaćeno lekcijama koje je naučio na ulicama, parkovima i poljima te kako su prijateljstva bila najvažniji aspekt života svakog djeteta.
Tijekom djetinjstva nismo imali pristup igračkama ili drugim predmetima koji prate igru, poput lopti i romobila. Umjesto toga, oslanjali smo se na svoju maštu i stvarali bliska prijateljstva s kolegama iz razreda. Glumili bismo viteške scene, a svatko od nas igrao bi ulogu viteza koji se bori za rupčić voljene osobe. Gledajući unatrag, ne mogu točno odrediti kada je to počelo, ali sjećam se da sam se zaljubio kao vrlo mlad i doživio pravo slomljeno srce. Dobila sam više odbijanja nego ljubavi, ali sve je to dio povijesti ljubavi. — Jesi li ti Križar ili Čuburac? Postoje različite verzije ovog pitanja. Iako živim na Čuburima od 1970. godine, smatram se križarkom. Križ, i Crveni i stari Vozarev križ, leži na granici. Prva asocijacija koja mi pada na pamet je klub Radnički koji je bio žila kucavica Krsta. Kuća u kojoj sam odrastao udaljena je od nje svega pedesetak metara zračne linije.
Iako se identificiram kao Crusader, neki pojedinci ostaju skeptični i optužuju me da prisvajam zasluge za rad drugih. Međutim, iskreno se osjećam kao križar. Unatoč tome, moji prijatelji iz djetinjstva nisu uključeni u moj posao i uživam provoditi vrijeme s njima da se opustim. Moja glumačka karijera počela je u osnovnoj školi kada sam otkrio talenat za čitanje i ljubav prema srpskom jeziku i književnosti. Odatle sam sudjelovao u recitalima, skečevima, a na kraju sam se i učlanio u kulturno-umjetničko društvo. Za svoj prvi film, “The One Eyed Soldiers”, posebno mjesto u svom srcu.
Ova koprodukcija s Talijanima i Englezima snimana je u Avala filmu, koji je bio značajan igrač u europskoj filmskoj industriji. Tek nakon prve glavne uloge u filmu “Kad budem mrtav i bijeli” stekla sam priznanje. Moja glumačka karijera počela je s praskom, jer sam tumačio gangstera koji je govorio isključivo na engleskom. Ovo je ujedno bio i moj prvi film i doveo me do toga da sam prvi put prešao granicu u Rim gdje sam radio u renomiranom studiju Činečita. S ovim početnim projektom našao sam se bačen u dubinu bazena, ploveći složenim i brzim svijetom filmskog stvaralaštva.
