Za danas jdna jako zanimljiva tema, a koja je pomalo i jeziva. Naime, govorićemo o osobama koje su tek nedabvno preminule. Tiče se naime njihovih slika koje držimo u svome domu….
Jeste li svjesni da se ne savjetuje držanje fotografija preminulih osoba u kućanstvu? Takve slike služe kao podsjetnici na naše preminule voljene i imaju cijenjeno mjesto u našim rezidencijama, simbolizirajući zajedničke trenutke i sjećanja. Međutim, određena uvjerenja upućuju na to da istaknuto isticanje ovih fotografija može nepovoljno utjecati na energiju životnog prostora i njegovih stanovnika. Ove tradicije i simbolička tumačenja povezuju prisutnost pokojnikovih slika s energetskom ravnotežom doma, stoga je mudro razmisliti o tome kako ih odlučujemo sačuvati.
- Slike pokojnika trebaju ostati izvan vidokruga. Prevladavajuće mišljenje sugerira da slike preminulih osoba ne bi trebale biti izložene na istaknutim mjestima u domu. Smatra se da su zidovi, police ili stolovi neprikladna mjesta za takve portrete jer svojom prisutnošću mogu crpiti energiju živim stanovnicima prostora. Ova ideja proizlazi iz ideje da fotografije preminulih uspostavljaju vezu između područja živih i mrtvih, što potencijalno može rezultirati emocionalnim opterećenjem ili čak fizičkim umorom. Ovo uvjerenje drži da bi slike preminulih trebalo idealno pohraniti u zatvorene foto albume ili kutije, izvan svakodnevnog pogleda.
Dok se rijetko gledanje ovih fotografija, popraćeno osjećajima nostalgije i sjećanja, smatra bezopasnim, smatra se da njihova stalna vidljivost može dovesti do neravnoteže energije. Razlika između slika pokojnika i živih Daljnja smjernica, koje se pridržavaju brojni pojedinci koji podržavaju ovu tradiciju, jest praksa da se fotografije pokojnika razlikuju od fotografija živih. Ovo vjerovanje drži da energije živih i preminulih trebaju biti odvojene kako bi se spriječilo stapanje energija koje može dovesti do nesklada unutar kućanstva.
U slučajevima kada pojedinci dijele fotografije i živih i preminulih, neki poduzimaju dodatni korak obrezivanja tih slika kako bi spriječili da energija preminulih utječe na energiju živih. Iako se ova praksa može činiti ekstremnom, mnogima ona služi kao sredstvo za simbolično održavanje sklada i zaštitu doma od mogućih negativnih utjecaja. Značaj prakse čuvanja fotografija pokojnika. Postoje daljnja uvjerenja o očuvanju ovih fotografija. Na primjer, obično se preporučuje pohranjivanje slika preminulih u crne albume, što simbolizira poštovanje prema carstvu preminulih.
Osim toga, neki smatraju da se te slike trebaju gledati samo tijekom značajnih događaja, kao što su zadušnice ili drugi dani obilježavanja sjećanja na preminule. Druga smjernica odnosi se na mjesto pohrane fotografija. Smatra se da fotografije ne bi trebalo stavljati u spavaću sobu, jer je ovo mjesto namijenjeno odmoru i pomlađivanju živih. Prema nekim uvjerenjima, prisutnost fotografija u takvom okruženju može narušiti kvalitetu sna i izazvati osjećaj nelagode.
Čast i baština Bez obzira na vaša uvjerenja u vezi s ovim običajima, preporučljivo je prema pohranjivanju fotografija postupati s poštovanjem prema tradiciji. Za brojne pojedince ove fotografije imaju značajnu emocionalnu vrijednost; stoga, pažljivo upravljanje njima odražava poštovanje prema sjećanjima onih koji su umrli. Čak i ako ne dajete prednost energiji povezanoj s takvim praksama, održavanje organizirane zbirke fotografija može poslužiti kao sredstvo za očuvanje uspomena bez opterećivanja svakodnevnog životnog prostora.
Zaključak Iako nisu utemeljena na znanstvenim dokazima, vjerovanja koja okružuju slike pokojnika naširoko su cijenjena u raznim kulturama i duhovnim tradicijama diljem svijeta. Za one koji se pridržavaju ovih običaja, primjena sljedećih prijedloga može pomoći u održavanju energetske ravnoteže u vašem domu i očuvanju harmonije okoliša. U konačnici, ključno načelo leži u poštovanju uspomena i njegovanju okruženja koje promiče spokoj i mir kako za žive tako i za sjećanja onih koji su preminuli. Iako ova uvjerenja možda neće svi prihvatiti, ona služe kao značajno sredstvo za mnoge pojedince da se povežu s tradicijom i poštuju sjećanje na drage osobe koje su preminule.