O Josipu Brozu Titu u Jugoslaviji znalo se jako malo o njegovom privatnom životu. Mediji ga nisu smjeli ništa niti pitati, a znalo se tek onoliko koliko je on zapravo dozvoljavaao. Mi danas donsoimo jednu tajnu, o kojoj se znalo jako malo.
I danas je život Josipa Broza Tita obavijen intrigantnim detaljima, što ga čini zadivljujućom enigmom.
Malo je poznato da su Titovi roditelji pokopani u Kupincu, a zanimljivo je da sam Tito nikada nije kročio na to mjesto. Narativ oko groba Kupinac postao je katalizator brojnih teorija zavjere oko Broza, sugerirajući da on možda nije bio skromni seljak iz Zagorja, već pripadnik ruskog plemstva ili čak potomak austrijskog grofa.
Odsutnost njegove prisutnosti na mjestima ukopa ne samo njegovih roditelja nego i vlastitog djeteta postavlja zbunjujuće pitanje. Prije više od 90 godina, pod okriljem mraka, dvojica su bila angažirana na svečanom zadatku kopanja male grobnice na groblju Kupinec. Njihova je svrha bila stvoriti posljednje počivalište za nedavno preminulu bebu, lijes veličine sanduka. Ne obazirući se na mogućnost da bude otkriven, budući da je cijelo selo duboko spavalo, seljak Franjo Bistrica nesebično je pomagao svom prijatelju u izradi lijesa i sada je marljivo radio na pripremi grobnog mjesta. Godina je bila 1920., a ova su dvojica polagala na počinak dvodnevnog dječaka, sina Franjina prijatelja Josipa Broza, koji će kasnije postati svjetski poznat po nadimku Tito. Okolnosti oko ukopa nisu bile bez komplikacija. Budući da dijete nije bilo kršteno, crkvene su vlasti zabranile njegovo sahranjivanje na groblju. Međutim, Tito, koji nije bio sputan ovim preprekama, odbio je popustiti.
Bez ikakve naznake gdje se nalazi, položio je sina u neoznačeni grob. Nedavno je stigao u Kupinec, susjedno selo Jastrebarskog, gdje su mu se roditelji doselili iz Kumrovca. Godine 1912. Franjo, Titov otac, kupio je kuću od banke u kojoj je bio zaposlen, a koja je posjedovala razne posjede u Kupincu, uključujući i pretežito šumovito područje u kojem je Franjo službovao kao šumar.
Tito je u pratnji prve supruge Pelagije iz Rusije doputovao u domovinu. U publikaciji Vladimira Dedijera “Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita” čitatelji mogu pronaći Titovu osobnu priču o povratku kući.
Kad sam jedne večeri stigao, dočekao me pogled na oca i jednog od moje braće i sestara kako dijele obrok. Tijekom tog susreta prenijeli su poražavajuću vijest o smrti moje majke Marije 1918. Zanimljivo je da je samo nekoliko sati kasnije moja žena rodila naše prvo dijete, sina. Nažalost, ovaj radosni događaj ubrzo je zasjenjen gubitkom našeg novorođenčeta, koji je preminuo samo dva dana kasnije, kako je ispričao Tito. Dok je Kumrovec i dalje poznat kao cijenjeno rodno mjesto Josipa Broza Tita, značaj Kupinca je izblijedio u zaborav. No, sjećanje na moju majku Mariju, oca Franju i sestru Tildu opstaje ispod dobro očuvane kamene ploče na kojoj su pokopani njihovi posmrtni ostaci.
U Jugoslaviji je Jugoslavenska narodna armija (JNA) preuzela odgovornost za brigu o Titovoj obitelji, dok su drugdje tu ulogu preuzeli komunalci. Vrijedno je primijetiti oštru suprotnost u tome kako su pojedini članovi Titove obitelji percipirani i ocjenjivani.
Najveći tekst na ploči glasi “Titova majka”, dok se Franjo umjesto “tata” naziva “otac”. To možda i nije iznenađujuće, s obzirom na Titovu nepopustljivost prema ocu jer je nakon smrti njegove majke stupio u vezu s udovicom. Međutim, ne može se ne postaviti pitanje pravog identiteta roditelja bivšeg maršala koji počivaju u tom grobu.
