– Goran Bregović je u naponu Bijelog dugmeta bio jedan od najpopularnijih kompozitora u bivšoj Jugoslaviji. Njegove pjesme koje je napravio u tom periodu su slušane i dan danas, a mi danas malo govorimo o njegovoj relaciji sa Broz Titom, i da li je imao nekih ustupaka kod njega….
Bijelo dugme, kultna grupa, imala je ogromnu popularnost i značajan utjecaj ne samo u bivšoj Jugoslaviji već i izvan njenih granica. Njihove su skladbe nadmašile vrijeme da bi postale ikone i poslužile kao himne generacijama koje su stasavale tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Glazbeni žanr koji je prihvatila, spajajući utjecaje rocka i folka, neki su od milja nazivali “pastirskim rockom”. Njihove pjesme nisu samo zabavljale, već su prenosile i duboke društvene i političke komentare. Široko rasprostranjeno divljenje prema grupi Bijelo dugme, u kombinaciji s njihovom nepokolebljivom predanošću svojoj poruci, navelo je mnoge na nagađanje da su oni potpora koju podupire vlada.
Utemeljitelj grupe Goran Bregović ispričao je tijekom jednog intervjua njihovo iskustvo nastupa pred Josipom Brozom-Titom, tadašnjim predsjednikom Jugoslavije. Bregović se prisjetio i poziva da za Novu godinu nastupaju Titu. Ispričao je kako su neki Titovi prijatelji pjevali popularnu pjesmu ‘Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac’, zbog čega je pozvan bend koji je tu pjesmu izvodio jer su znali da će se svidjeti Titu. U intervjuu za Nedeljnik, Bregović je ispričao kako su, kada joj je Tito nakon pet sekundi pokrio uši, odmah izašli s pozornice nakon samo osam sekundi. Stoga je, u sklopu vladine inicijative, Bregovićev nastup ograničen na najviše deset sekundi.
Prema informacijama objavljenim na web stranici, o događaju je ranije govorila još jedna značajna osoba s prostora bivše Jugoslavije, točnije hrvatska pjevačica Tereza Kesovija. Međutim, njegovo sjećanje na događaj se malo razlikuje. Kako prenosi n1info.si, iako bend nije morao izaći s bine, Tito je odlučio napustiti prostoriju jer nije mogao podnijeti da to sluša. Dopustite mi da s vama podijelim jednu zanimljivu činjenicu: Jovanka Broz nadaleko je poznata kao najpoznatija Titova supruga. Putevi su im se prvi put ukrstili tijekom Drvarskog desanta 1944. godine, gdje je Jovanka Budisavljavić bila partizanska bolničarka.
Iako postoje različiti izvještaji o njihovoj ljubavnoj priči, jedno je sigurno – vjenčali su se u travnju 1952. Tita, koji je 32 godine stariji od Jovanke Budisavljević, upoznao je s njom Stevo Krajačić s namjerom da je iskoristi kao sredstvo utjecaja na Josipa Broza u ime sovjetskih tajnih službi. Već 1946. godine preuzela je ulogu domaćice u Titovoj rezidenciji. Unatoč nedostatku profinjenog bontona, Tito nije mogao ne primijetiti njezinu markantnu ljepotu koju karakteriziraju gusta crna kosa i primamljiva figura. Nije dugo trebalo da Jovanka postane Titova ljubavna partnerica.
U alternativnom prikazu, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, Aleksandar Ranković, ministar unutarnjih poslova, uputio je zahtjev svojim republičkim podsekretarima da se odabrana skupina djevojaka pridruži maršalovom uredu. Nakon razmatranja oko 50 kandidatkinja, Ranković je navodno sam odabrao pet djevojaka i osobno ih predstavio Titu. Među tim kandidatima Titovu pažnju privukla je mlada partizanka Jovanka Budisavljević, stara 24 godine. General Đoko Jovanić, bivši šef jugoslavenske kontraobavještajne službe, potvrdio je ovu verziju događaja, rekavši da je upravo on odgovorio na Rankovićev zahtjev i predložio Jovanku za Titovu suradnicu.
Prema trećoj iteraciji Marjana Kranjca, prethodnog generala JNA, Jovanka je već 1945. preuzela ulogu higijeničarke odgovorne za nadzor hrane, čistoće i dobrobiti osoblja. Nakon smrti Titove voljene Davorjanke Paunović 1946., Kranjec tvrdi da je Jovanka prešla na mjesto Titove osobne tajnice. Rođena 7. prosinca 1924. godine u ličkom selu Pećani, Jovanka Budisavljević bila je drugo dijete u obitelji, od oca Mice i majke Milice. U mladenačkoj dobi od 17 godina postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije.
U burnom razdoblju Drugog svjetskog rata 1943. godine ozlijedila je nogu i dobila tifus. Do svoje 21. godine odlikovana je s dva ordena za hrabrost i zadužena za čuvanje Partizanskog spomenika 1941. godine. Vjenčani list otkriva da su Tito i Jovanka izmijenili zavjete na diskretnoj ceremoniji u pitoresknoj vili “Dunavka” u Iloku, a mladoženji je kumovao Aleksandar Ranković, a mladenki general Ivan Gošnjak. Godinu dana nakon imenovanja prvom damom, službeno je predstavljena javnosti tijekom državnog posjeta britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Idnea.
Početkom sedamdesetih godina odnos između supružnika počeo je propadati, što je izazvalo žestoke političke rasprave. Jovanka je tvrdila da pokušava zaštititi svog starijeg supruga od brojnih pojedinaca, smatrajući deset od jedanaest njegovih državnih tajnika potencijalnim agentima. Nasuprot tome, njezini su protivnici tvrdili suprotno, optužujući je da djeluje protiv interesa svog supruga. Od 1974. do 1988. godine, izvješće koje je naručilo Predsjedništvo SFRJ pokazalo je da je Jovanka bila jedina tema razgovora najviših jugoslavenskih foruma na ukupno 59 sastanaka.
Ovu inicijativu pokrenuo je sam Tito 21. siječnja 1974., kada je zadužio Savez komunista Jugoslavije da formira posebnu komisiju koja će istražiti slučaj “drugarice Jovanke”. Godinama je brak Tita i Jovanke bio u raspadu, što je dovelo do dugotrajnih svađa. U službenom zapisniku od 20. travnja 1975. Titov liječnički tim obavijestio je jugoslavenske vlasti da Jovanka boluje od paranoičnog poremećaja, oslobađajući se svake odgovornosti za Titovu dobrobit.
- Hitno su tražili njezino hitno uklanjanje iz njegove blizine. Tijekom tog vremena, Jovanka se suočila s brojnim optužbama, uključujući da je sovjetska špijunka, odavanje povjerljivih informacija, suradnja sa srpskim generalima, manipuliranje imenovanjima i smjenama najviših dužnosnika, umiješanost u zavjeru protiv Aleksandra Rankovića i planiranje državnog udara zajedno s generalom Đokom Jovanića u pokušaju da se domogne maršalskog položaja. Jovankin odnos s Brozom sredinom sedamdesetih sve se više udaljavao, odvijajući se postupno u nizu faza.
Tijekom 1975. njezina odsutnost bila je primjetna tijekom nekih Titovih međunarodnih putovanja, što je potaknulo nagađanja o čestim nesuglasicama među njima. U travnju te godine Tito se iz njihove kuće u Užičkoj 15 preselio u Beli dvor. Jovankin posljednji javni nastup dogodio se 14. lipnja 1977. godine, tijekom službenog dočeka premijera Norveške. Zadnje tri godine Titova života, ona je bila odsutna s njim. Ipak, javno se pojavila na njegovom sprovodu u svibnju 1980.
U službenim državnim priopćenjima i novinskim člancima dosljedno je nazivana predsjednikovom udovicom. Važno je napomenuti da službenog razvoda nikad nije bilo. Nedugo nakon Titova odlaska, skupina Državne sigurnosti 27. srpnja 1980. nasilno je upala u Užičku 15. Izvršili su temeljitu pretragu stana, oduzeli Jovankine stvari i premjestili je na Bulevar mira 75, gdje je bila podvrgnuta kućnom pritvoru. Unatoč braku, Jovanka i Josip nisu imali djece. Jovanka Broz preminula je 20. listopada 2013. godine, a njeno posljednje počivalište nalazi se uz Tita u Kući cvijeća.
