– U nastavku našeg današnjega članka, malo ćemo da govorimo o bolestima, koje se jako tiho pojavljuju i bez ikakve najave. Sve dok ne dobijete konačnu dijagnozu, vi nite niti svjesni da ste se razboljeli. Donosimo vam slučaj iz Srbije…
Trenutno je sindrom kroničnog umora sve češći, ostavljajući mnoge pojedince nesposobnima i narušavajući njihovu sposobnost da se uključe u svakodnevne zadatke. Ina Ignjatović iz Ćuprije kroz svoju petogodišnju borbu s kroničnim umorom, bolovima u mišićima, klaustrofobijom i dugotrajnom iscrpljenošću otkriva koliko to stanje može biti pogubno. Kronični umor može duboko utjecati na sposobnost osobe da normalno radi. Ignjatović je, poput mnogih pojedinaca, u različitim trenucima imao simptome koje drugi obično osjećaju.
- Ti su simptomi uključivali: Tijekom duljeg razdoblja, pojedinci su iskusili uporne fluktuacije krvnog tlaka, postojane temperature oko 37,2 stupnja, česte infekcije, nelagodu u mišićima i zglobovima, nemilosrdni umor i stalnu prisutnost natečenih limfnih čvorova. glavobolje zujanje u ušima Tvrdi da je ova bolest definirana jednim simptomom, koji ima težinu 1,00. Ina je ispričala kako joj je bilo dovoljno samo presvući dijete i osjećati se umorno.
Kad bi se odlučila istuširati, ne bi imala izbora nego otići ravno u krevet i nastaviti se odmarati. Postojao je veliki problem: medicinski stručnjaci zanemarili su stvarnost njezina stanja. Sama se prisjeća kako su njezine brige bile odbačene, a praktičari su ih označili kao ništa više od proizvoda njezine mašte ili nedostatka truda. Čak su je poduzeli i uputili psihijatru, što je dodatno poništilo njezina iskustva. Ina Ignjatović, osnivačica Udruge kroničnih umornika, ispričala je svoje iskustvo osjećaja uhvaćenosti u beskrajni krug.
Opisala je svoje posjete raznim liječnicima, koji bi je upućivali od jednog specijalista do drugog, svaki sumnjajući na neotkrivenu bolest, ali ne uspijevajući identificirati nijedno specifično stanje. Naposljetku bi je poslali kući s uvjeravanjem da ništa nije u redu i uputili je da se jednostavno odmori. Tijekom rasprave Ina Ignjatović otkrila je da, iako su analize i parametri ocijenjeni zadovoljavajućim, ona ima kronične virusne infekcije s antitijelima na gotovo deset različitih virusa. Nadalje, primijetila je da su razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile značajno više od normale. Tijekom intervjua za TV “Prva” Ina Ignjatović ispričala je kako su joj liječnici otkrili višestruke infekcije u ranim godinama.
Njihova je zabrinutost porasla kada su primijetili da su razine titra, za koje se očekivalo da će opadati tijekom vremena, ostale povišene, što ukazuje na problem u pozadini, iako nisu mogli utvrditi konkretan uzrok. Iako se svim silama trudi ublažiti je, iscrpljenost koju proživljava ne jenjava. Uz prepričavanje svojih svakodnevnih iskustava, otkriva i kako se ljudi oko nje nose s njezinom situacijom. Mučio me stalan umor, umor koji se zadržao unatoč cijelom noćnom odmoru. Čak se i kratka šetnja od samo 200 metara od mog doma pretvorila u zastrašujući izazov. Gužva u poštanskim uredima postala mi je nepodnošljiva.
Obuzela me nepopustljiva pospanost, potpuno mi crpeći energiju. Briga o maloj djeci dodala je poteškoće s kojima sam se suočavala. Iako sam tražila liječničku pomoć, nije bilo jasnoće, zbog čega su drugi vjerovali da sam dobrog zdravlja – primijetila je, naglasivši: Srećom, moja obitelj mi je pružila suosjećanje i podršku, ali šira javnost nije razumjela moju situaciju. Normalno je doživjeti tjeskobu kada niste sigurni u izvor svoje nevolje. Počinjete se pitati radi li se o psihičkom problemu, ali unatoč konzultacijama s psihijatrom, oni ne mogu točno odrediti nikakve probleme, ostavljajući moj osjećaj dobrobiti uporno izvan dohvata.
Tvrdi da sindrom kroničnog umora uglavnom pogađa žene u dobi od 35 do 50 godina, a razvoj tog stanja povezuje s njezinim drugim porodom. Nakon pet godina Ignjatović je otkrila rješenje svog problema. Do ovog pomaka došlo je na prijedlog prijatelja koji je gledao gostovanje dr. Branka Milovanovića, poznatog kardiologa i stručnjaka za kronični umor, na televiziji.
Bez imalo oklijevanja, Ignjatović ga je kontaktirala i, na veliko olakšanje, konačno dobila odgovor. Ina kaže da joj je saznanje o njezinom stanju donijelo olakšanje i pojednostavilo njezine okolnosti. Ipak, nepostojanje lijeka za ovu bolest dodatno otežava situaciju. Primjećuje da samo mali dio, između pet i deset osoba, može pobijediti ovu bolest ako se dijagnosticira u ranoj fazi. Posebno ističe da je njezina priča obilježena dubokom nježnošću. Obeshrabrujuće je svjedočiti mladim pojedincima koji pate od teških simptoma ove bolesti. Često su izolirani od društva i prikovani za svoje krevete. Ova bolest ne samo da može dovesti do potpunog invaliditeta, već može biti i opasna po život zbog svoje veze s miokarditisom.
