– Za danas jedna retro tema, a koja je povezana sa ljepotanima iz bivše Jugoslavije, UGlavnom su se oni kretali u glazbi ili u filmu, ali smo i u svijetu humora imali prave manekene. Jedan o kojem govorimo, na žalost imao je tragičan završetak.
Rok Petrovič, skijaška senzacija i jugoslavenska sportska ikona, zaslijepio je svijet svojim izuzetnim talentom, iako je njegov život tragično prekinut. Ugledni Krešimir Petrovič, znanstvenik porijeklom iz Ljubljane, nosi titulu oca dotične osobe. Njegov magnetski šarm plijenio je kako ljubitelje zimskih sportova tako i žene. Petrovič je prkosio društvenim normama koje su tada prevladavale u Jugoslaviji, svojim nekonvencionalnim načinom razmišljanja, smislom za modu i osebujnom frizurom, što ga je dovelo do statusa istaknute slavne osobe.
- U Ljubljani je 5. veljače 1966. godine rođen i, kako je sam priznao, već sa nepunih devet godina donio je odluku o profesionalnom sportu. Skijanje je imalo prednost nad brojnim aspektima mog života, označivši ga kao najznačajniji izbor koji sam ikada napravio. S nepunih 17 godina ostvario je nevjerojatan pothvat pobjedom u slalomu održanom u Sestriereu i naslovom svjetskog prvaka za mlade. U sezoni 1985./1986., specijalist za slalom osigurao je impresivnih ukupno pet trijumfa u Svjetskom kupu, zajedno s drugim i trećim mjestom. Naime, ovaj se skijaš upisao u povijest kao prvi sportaš iz bivše Jugoslavije koji je osvojio Svjetski kup.
U konačnom poretku nadmašio je Paula Fromelta, Ingemara Stenmarka i Bojana Križaja, koji su svi bili izjednačeni na drugom mjestu, s razlikom od 25 bodova. Tijekom sezone pobjeđivao je u slalomskim natjecanjima u Sestriereu, Kranjskoj Gori, Wengenu, Lillehammeru i Vejliju. U austrijskom odmaralištu St. Anton osigurao je drugo mjesto, dok je norveško skijaško središte Geilo svjedočilo njegovom trećem mjestu. Na upit koliko je zadovoljan svojom izvedbom, renomirani Ingemar Stenmark odgovorio je da iako je njegova forma zadovoljavajuća, nitko nema vozačke sposobnosti usporedive s Rokom. Unatoč izvanrednoj sezoni, nije uspio ponoviti svoj uspjeh.
Njegov učinak bio je daleko ispod očekivanja, sa samo jednom značajnom iznimkom 1987. u Kranjskoj Gori, gdje je osigurao drugo mjesto, zaostajući za Bojanom Križajem. Nakon što je završio svoj profesionalni put 1988. godine, otvorio je novo poglavlje prelaskom u polje znanosti. Nakon upisa na Fakultet za šport u Ljubljani, uspješno je završio studij 1991. godine na temu „Kršenja ljudskih prava u sportu. Nakon završenog preddiplomskog studija nastavio je školovanje na poslijediplomskom studiju. U jesen 1993., samo nekoliko dana prije obrane diplomskog rada, odlučio je otići na godišnji odmor na pitoresknu Korčulu. Tragično je da je 16. rujna 1993., dok se bavio ronjenjem, prerano preminuo kao posljedica niza nesretnih događaja.
U to vrijeme uživao je ogromnu popularnost. Dokumentiran je incident na natjecanju na Jahorini i Bjelašnici, gdje se nekoliko sati našao okružen majkama i njihovom djecom, nestrpljivo im dajući autograme. U intervjuu je dao opis sebe, izjavivši: “Rasprava o mojim osobnim atributima nije nešto što preferiram. Možda jednostavno, ponekad, vjerujem da moja slobodoumna priroda možda nije u skladu s razinom ozbiljnosti koja je potrebna za prestižno zanimanje poput profesionalnog skijanja. Rok Petrovič dao je intrigantan odgovor na pitanje o njegovim emocijama nakon utrke.
Osjećaj koji se doživi nakon besprijekorne utrke i zadovoljavajuće pobjede podsjeća na posljedice zvučnog udaranja. U oba slučaja, osoba se nalazi u stanju koje se najbolje opisuje kao “ravnodušnost”. Međutim, sličan se osjećaj javlja kada se susretnem s lošijom izvedbom, što je okolnost koja me ostavlja istinski zatečenim.
