Prošlo je nekoliko godina otkad nas je napustila ikona jugoslovenske, ali i svetske kinematografije Mira Furlan. Iako smo obožavali njena filmska dela i uživali u njenim posvećenim nastupima na sceni, Miru smo voleli mnogo više od granica ekrana i pozornice.
- U odlomku iz knjige “Voli me više od svega na svijetu” dokumentirala je da ju je napala poznata osoba, čiji identitet nije otkrila, a javnost je ostala šokirana tim događajem.Evo cijelog odlomka knjige:”… Jedne večeri u zimsko doba, okupam se u zajedničkoj kupaonici Cite. Dao sam vodi priliku da padne na mene nakon cijelog dana hodanja ulicama i razmišljanja o mom samotnom životu bez izlaza na more. Oči su mi zapečaćene. Uživam u toplini vode na koži.
Odjednom me netko grli. Gledam oko sebe, pored mene u kadi je veliki, goli muškarac. viknem i odgurnem ga. Pokušava me svladati, ali moji ga povici ne mogu zaustaviti i jednostavno me pušta. Istrčim iz kade. Susrećem se s ulicama u pokušajima da svoje mokro, nago tijelo sakrijem malim ručnikom koji sam u zadnji čas uspjela zgrabiti u kadi. Čujem čovjeka kako viče na mene: “Ti si rasist!” – rečenica koja je bila identična onoj koju su crnci u Amiensu vikali za mnom, na jednom od mojih solo putovanja Europom.
Osim toga, kao i prije, imam snažnu želju progoniti čovjeka, zaustavim ga i objasnim mu da moj odlazak iz zajedničkog toaleta sveučilišnog doma nije utemeljen na mom rasizmu, već na mojoj želji da se ne družim sa strancem u zajedničkom toaletu studentskog doma. Zanimljivo, ovaj incident me nije posebno odrazio, oštetio ili posramio samo još jednom avanturom, još jednom opasnom situacijom koju sam vješto izbjegao.
Više me brinula mogućnost da zlostavljač pogrešno protumači moj bijeg kao primjer mog rasizma. Čini se da je tu optužbu teže prihvatiti nego samo nasilje. Možda zato što nikada nisam smatrao da sam u stvarnoj opasnosti. Vjerovao sam da sam neranjiv. Sve opasne situacije bile su samo zanimljive priče, filmovi ili predstave s kojima sam se susrela, nastavila je glumica.
Već sam se prije susrela s (mogućim) seksualnim nasiljem. Sa 16 godina hodao sam ulicom u središtu Zagreba usred dana. Kroz ulaz su se iznenada pojavile dvije velike ruke, jedna me uhvatila za rame, druga me povukla u mračnu zgradu. Anonimna me osoba zgrabila u mračnom prolazu. Dvojica muškaraca razgovarala su o tome što će sljedeće učiniti. Sila pritiska za mene je bila potpuno nepoznato iskustvo. Nakon toga sam se isključio i ignorirao je bez imalo brige. Nisu shvatili zašto se nisam borio ili vrištao. “Ona je previše neobična.” rekao je drugi. “Nemojmo se zabavljati.
” Drugačiji pogled na scenu dogodio se dvije godine kasnije kad sam se vraćao kući nakon večeri probe na Akademiji. Katja je vikala i lupila jednog, grdeći ih. No, slučajno sam prošao kraj jednog od njih, a da ga nisam primijetio, pozdravio sam ga i pitao ga bavi li se i dalje ilegalnim poslom. Katija tvrdi da je moj izbor riječi bio sličan ovome (ne sjećam se): “Molim te, ostavi nas na miru. Mi namjeravamo biti dobre cure. To više nikada nećemo ponoviti.” ( Što opet raditi? Hodati ulicom? Opet je odgovor bio potpuno šokantan jer sam bila “čudna”. Zlostavljači su izgubili strast, a mi smo ih eliminirali.
To što sam bio “čudan” nije na mene pozitivno utjecalo kasnije, kad sam poslije nastupa čavrljao i pio u društvu s nekim. Odjednom sam se našla sama s čovjekom kojeg sam jedva poznavala, čovjekom iz drugog grada i poznatom javnom osobom. Gdje su svi ostali? Što im se dogodilo?
Uhvatila me je teroristička sila. Sjeo je nogom kako bi držao obje ruke iznad moje glave. Osjećao sam se potpuno nemoćno. Rukom mi je uhvatio usta ne bi li me spriječio da vrisnem. Razgovor se odvijao u samo nekoliko sekundi. Možda mi je njegova brzina brzog rješavanja problema pomogla da izbjegnem teror napadača. Moje misli to nisu mogle pratiti. Bilo je gotovo prije nego što sam uopće mogao shvatiti što se dogodilo.
Ostao sam šokiran i ostao bez riječi. Sljedeće sekunde nestaje. Nasuprot tome, cijelim sam putem unatrag hodao zagrebačkim ulicama, više pogođen bahatošću nego nasiljem. Nakratko sam razmišljao o tome da odem na policiju, ali sam odlučio ne. Očekivao sam da će policija uzvratiti značajnim kimanjem, s obzirom na: “Droljo.” Dobila je ono što je zaslužila, kaže Mira Furlan.
