Zoran Kalezić je u posljednjim danima života vodio žestoku borbu s nemilosrdnom bolešću. Čvrsto je vjerovao da je ljubav koja ga je obavijala značajno pridonijela njegovoj borbi protiv raka pluća.
Odlučivši odbiti operaciju, kemoterapiju i zračenje, Zoran se odlučno suočio sa svojim stanjem. Nažalost, njegovo srce nije izdržalo danak te teške bitke, te je 4. siječnja u 73. godini života podlegao bolesti. Cijelog života uz njega je do kraja bila nepokolebljiva supruga Irena, s kojom se vjenčao u 67. godini života, dok je ona imala 53 godine. Držao se optimizma do svojih posljednjih trenutaka, čvrsto vjerujući u svoju konačnu pobjedu u ovoj borbi.
“Kako se zapravo osjećam? Vodim bitku. Trenutno sam na kemoterapiji u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti “Brezovik” u Nikšiću. Jedina mogućnost za osobe s dijagnozom raka pluća leži u ovim kemoterapijskim tretmanima, koji im mogu omogućiti produljenje života za dodatne dvije ili tri godine, a ja čvrsto vjerujem u učinkovitost medicinske znanosti. Zamišljam da se moj vlastiti oporavak događa u prisutnosti moje zajednice. Kao narodni pjevač i umjetnik, rezoniram sa Zoranovim osjećajem da je, ako je suđeno da moje vrijeme završi, bolje da se ono dogodi ovdje nego da postane predmetom promatranja u dalekoj zemlji.
Veza s Tomom Zdravkovićem bila je neuništiva, što je u konačnici dovelo do njegove uloge moga kuma. Nakon što je primio srceparajuću vijest o dijagnozi raka pluća, izrazio je svoje duboko uvjerenje da će se uskoro ponovno naći sa svojim dragim prijateljem. Dok krećem na put u posjet svom kumu Tommyju, svjestan sam da je naš susret neizbježan; međutim, postoji zadatak koji moram ispuniti prije toga. Željno iščekujem koncert u Domu sindikata, veselim se ponovnom iskusenju melodija koje unose sklad u sve aspekte postojanja.
“Želim posljednji put svjedočiti licima prisutnih”, iskreno je rekao Kalezić, a suze su mu tekle tijekom nastupa. Ujedinjeni ansambl činili su Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, svakako, Silvana. Svaki je pojedinac kultivirao izuzetnu karijeru, a tijekom njihova putovanja među njima nije bilo osjećaja rivalstva ili ljubomore; njihovu vezu učvrstila je zajednička ljubav prema glazbi. Na način sličan Tomi, Silvana je odigrala ključnu ulogu u podršci Kaleziću tijekom početnih faza njegove karijere, što je dovelo do razvoja čvrstog prijateljstva između njih. Njihov odnos karakterizira duboko uzajamno poštovanje i uvažavanje.
Zoranova trajna skladba “Onoj ženi koje više nema” posveta je ovoj izvanrednoj ženi, čiji je utjecaj na narodnu glazbu i dalje značajan. Pjevačica je istaknula da je nastanak pjesme nastao na neobičan način. Filip, sin pokojnog glazbenika Zorana Kalezića, nije bio na očevom sprovodu. Njegovu silnu želju da se oprosti od roditelja osujetio je boravak i zaposlenje u Americi. Vijest o očevoj smrti duboko je pogodila Filipa. Unatoč svojoj čežnji da prisustvuje sprovodu, nije mogao to učiniti. Običaji vezani uz smrt u Americi znatno se razlikuju od onih u njegovoj domovini. Budući da živi u Chicagu, namjerava prvom prilikom posjetiti Crnu Goru kako bi na grobu odao počast svome ocu.
Prema izvoru koji poznaje obitelj Kalezić, Filipov otac bio je vjerni saveznik u njegovoj mukotrpnoj borbi s nemilosrdnom bolešću koja je naposljetku odnijela Zoranov život. “Vjerujem da si sada našao mir kod mog dobrog anđela. Zahvalan sam ti za sve što si učinio za mene kao otac, a kao umjetnik, održao si poštenje svog poziva. Nikad nisi odstupio od glazbe i pjesme, niti si sebe napustio; odolijevao si mamcima nedostojnih do posljednjeg dana. Sada si u sigurnim rukama gore. Počivaj u miru, tata”, objavio je Filip na svom Facebooku.
