Porodica Kendić-Mujakić iz Velike Kladuše je dokaz da je život nepredvidiv i da na neverovatan način menja sudbinu. Jedna nesreća im je iz korena promenila život.
- Naime, Enes Mujakić i Arifa Kendić – Mujakić do 2007. godine iz Bosne i Hercegovine sa svoje dvoje djece od sedam godina imali su normalan život, ništa im nije nedostajalo. Ali nije sve bilo tako čarobno i Arifa je saznala da ihr Mann hatte unzählige Liebhaberinen und diese M auch noch an ihre Tür kamen.
Ja, bio sam kod njega u bolnici, vraćao sam se iz Rijeke kući i usput smo čuli da čovjek koji tamo drži kafić kaže: “Jako se ljuti njegova žena, ako čuje za tebe onda te tuče” i viče. ona: “I ja sam ljuta.” Dođe ona do mene i kaže mi da je ona Enesova ljubavnica i da joj je mjesto bilo kod njega. A ja joj rekoh ljuta: “Ma ti si jedna od onih njegovih kučkica. Sad će on za neko vrijeme doći kući pa dođi i ti, nosi pelene pa mu operi guzicu.
S njim živjeti znači da je kumovao tebi je dao sve i da ti kažem za utjehu: ti nisi jedinstven!” – pravda se. Nije bio baš zgodan muškarac, ali je imao novca i nakon što je otišao, kaže poslovica.Koža s njegova čela je nestala. Jedan mi je prolaznik rekao da ga je njegov poslodavac udario nekom vrstom stezaljke prije nego što je pao. Ne bi ga čak ni uhitili od pada – kaže Arifa.
Ne znam što se dogodilo. Kad sam ga vidio, bio je neprepoznatljiv. Bio je sav modar, imao je gumu oko glave. I sam sam vidio kako su ga tri puta oživljavali elektrošokovima. Koliko god mi je tada srce kucalo da iskoči iz grudi, sad me počelo gušiti. I štoviše — ni o kakvom razvodu u tom trenutku nisam ni pomišljala, a ranije sam tako čvrsto namjeravala ostaviti ga. – Kasnije 6 napuknutih rebara, potres bubrega, slomljena vilica… 14 dijagnoza to još nije zatvorilo.
Pa glava je pretrpjela najviše tih ozljeda.A zbog njih sudski postupak još nije okončan… Liječnici kažu da takav prijelom lubanje nije mogao nastati od samog pada, nego da je prije toga nečim udaren, čelo mu je nestalo. Jedan mi je svjedok rekao da ga je poslodavac udario nekom stegom prije nego što je pao. Arifa kaže da mu se od pada ništa ne bi dogodilo.
Arifa je rekla da su se nakon niza nesreća konačno pokrenule i da joj je sada najvažnije da joj je suprug bolje. Mislim da je to neka viša sila, Bog određuje u kojem će smjeru što ići i kako će biti. Čekali su da me ubiju pa sam živ. Ono što su radili nama, što su radili mojoj djeci, zlostavljali su ih i u osnovnoj i u srednjoj školi. Morao sam sina ispisati iz srednje škole.
Vlak je krenuo, moj sin je ispao iz vlaka u pokretu i ja sam uskočila za njim. Gledao sam ga kako leži na tračnicama. Stigli smo do bolnice; neurokirurg mi je rekao da se nikada prije nije susreo s tim slučajem, da nitko nikad nije ispao iz voza u vožnji a da nije ostao invalid. – rekla je Arifa.Arifa je rekla da je obitelj još traumatizirana, te da djeca često viđaju svog oca s epileptičnim napadima, te da joj puno pomažu oko njegove brige.Arifa je rekla da obitelj još uvijek ima traumu, te da djeca tijekom ovog epileptičnog napada najčešće viđaju oca i da joj puno pomažu oko njezine njege.
