Brak Jovanke i Josipa Broza bila je velika misterija, i do današnjega dana još uvijek nema nekih detalja koji bi najbolje oslikali njihov odnos. To je najbolje opisala Jovankina sestra, koja je čak i napisala knjigu na ovu temu….
Nada Budisavljević, sestra Jovanke Broz, provela je značajan dio života odvojena od brata i sestre. Nakon rane smrti roditelja, Nada i njihova druga sestra Zora uglavnom su boravile u internatima, sirotištima i raznim domovima. Nada je diplomirala englesku, talijansku i svjetsku književnost, a bila je knjižničarka kod Tita.
Dugi niz godina stanovala je s Jovankom i Titom u Užičkoj 15, a sve to vrijeme nikada nije spominjala privatni život svoje sestre i šogora. “U početku su to bile njihove privatne stvari. Osim toga, trebalo je osigurati da događaji koji su se događali u toj kući ostanu neotkriveni. Vjerujem da su postojali određeni dogovori ili ugovori da će svatko tko uđe u službu Tita i Jovanke zadržati svoje osobne niti sam potpisala takav ugovor niti je to od mene traženo, međutim, nakon što sam provela dosta vremena s njima, shvatila sam da o tim temama ne razgovara”, rekla je Nada.
U knjizi iz 2015. godine pod nazivom „Nada Budisavljević: Moja sestra Jovanka Broz“ Nada je otkrila nekoliko značajnih detalja o životu Maršala i njegove supruge. Poslije rata Jovanka nas je smjestila u dva različita sirotišta, a Zora i ja smo se preselili u Beograd, gdje smo dijelili jednokrevetnu sobu u Užičkoj 16. Znali smo da je Jovanka bila na funkciji kod Tita, što nam je bila velika čast. Međutim, nismo imali pojma da među njima postoji ikakva veza, niti nam je ona to ikada spomenula. Nikad nije otkrila ima li drugog dečka; čuvala je tu informaciju u privatnosti. Iako je bila neosporno lijepa, nikada nije isticala svoj izgled niti skrenula pažnju na sebe.
Nije joj bilo ni na kraj pameti reći da je netko progoni ili nešto slično. Iz jednog razloga nas je tretirao kao odrasle osobe. Sjećam se da nam je ponudio vino da pijemo, i bio sam zapanjen – tko je to još učinio za mene? U nevjerici sam gledao oko sebe; nitko nikada nije ponudio takvu ponudu. Zatim se raspitivao za naša mišljenja o raznim stvarima. Bio sam zatečen, jer me nitko nikada prije nije pitao za razmišljanja. Tito je bio prvi koji je tražio moje mišljenje, a ubuduće me često pitao što mislim o različitim pitanjima – ne o politici, nego o događajima oko nas.
Zatim nas je poveo da vidimo njegovu sobu i njegov kabinet u Užičkoj 15, koji se nalazi na prvom katu. U tom smo ormariću jeli; nismo koristili veliku blagovaonicu. Tada nas je obavestio da će naši životi ostati nepromenjeni i da ćemo nastaviti da živimo kao i do sada, samo što će sada on i Jovanka brinuti o nama, prenosi Žena.rs. “I takva je bila situacija. Ostali smo u istom stanu, a on je preuzeo novčane obveze za naše potrebe jer je Jovanka demobilizirana i više nije zaposlena. Zaista mu je stalo do mene i osjećala sam se kao dio njegove obitelji. To je bilo zbog moje stalne prisutnosti.
U početku se vidjelo da preferira Zoru; uklapala se u kalup mlade djevojke koju je volio, dok sam ja bila više poznato lice u kući. Svjestan sam njegove ljubavi prema meni zbog moje privrženosti Jovanki, odraz njene privrženosti njemu. Doista je cijenio moju predanost i pomoć koju sam nesebično pružao. Prepoznao je tu kvalitetu u meni i osjećao se zadovoljan zbog toga. Tita sam doživljavao kao očinsku figuru. Bili smo dosta mladi kad smo stigli i u njemu sam prepoznao očinsku podršku koju sam izgubio u ranoj dobi. On je u biti bio taj koji nas je izdržavao od Jovankine udaje do moje prve plaće.
Po mom mišljenju, Jovanka je od udaje ostala nepromijenjena. Tijekom pedeset druge i pedeset treće godine preselili smo se iz sobe u Užičkoj 16 u stan u Užičkoj 9. Taj stan je dobila Jovanka, a kasnije se u njega vratila nakon Zorine udaje. Jovanka je smatrala da nije fer da ja živim sama u takvom stanu dok drugi nemaju stan. Zbog toga sam odlučio da se uselim kod Tita i Jovanke u Užičku 15. Njezin izbor da nema djece vjerojatno je bio dobrovoljan, jer je mogao štetiti Titu u to vrijeme. Koristim izraz “vjerojatno” jer nisam siguran.
