Za danas smo spremili jednu jako zanimljivu temu, a koja će itekako dobro da dođe baš svim ženama. Naime, govorimo o nekim znakovima, a kada muškarci i nisu baš toliko zainteresovani za ženu….
U početku se čini da je sve savršeno. Ona je odana, posvećena i inteligentna. Ne govori na viši glas, ne prigovara, ne krade. Sve radi kako je i predviđeno – i opet odlazi. Nije uvijek točno da je netko pogriješio, nego da je nešto malo i bez prethodne obavijesti između dvije osobe. I to je ono što često ostaje nepriznato – sve dok ne postane nepovratno. Prvi izgovor za naizgled savršen brak koji se raspada je da se muškarac osjeća neželjeno. Danas veze karakterizira veći broj žena koje razvijaju samostalno ponašanje, to je divno.
Međutim, neki muškarci još uvijek gaje želju da budu potrebni, da služe kao zaštitnici, da pružaju emocionalnu podršku. Kad stalno čuju rečenice poput “Sama ću”, “Znam bolje”, “Ne treba mi pomoć”, počinju vjerovati da su dovoljne. Bez osjećaja da su uključeni ili značajni, prvo su se povukli emocionalno, zatim fizički. Drugi uzrok je taj što se s vremenom izravni kontakt može smanjiti – onaj stvarni, ljudski, personalizirani. Možda cijela kuća funkcionira: djeca su zbrinuta, računi plaćeni, a odgovornosti podijeljene. Međutim, ako se izgube pogledi, dodiri i neobavezni razgovori, partneri postaju partneri u organizaciji života, umjesto da budu voljeni, prijatelji ili drugovi.
Bez svakodnevne emocionalne povezanosti, veza postaje obična, a muškarac, bez obzira koliko je voljen, uvijek će nastojati povećati svoj osjećaj života i uzbuđenja negdje drugdje. Treći izgovor, koji se često zanemaruje, je stalna percepcija da netko nije dovoljno dobar. Ako žena s dobrim namjerama dosljedno ispravlja, savjetuje i ispravlja svoje postupke, muškarac će početi vjerovati da je ona učenica, a ne partnerica. Unatoč činjenici da proizlazi iz brige i ljubavi, ovakvo ponašanje može dovesti do percepcije inferiornosti i konačno frustracije. Svatko želi mogućnost griješiti, birati vlastite postupke i imati slobodu da to čini.
Kada toga nema dolazi do emocionalne iscrpljenosti i uvjerenja da ne možete biti ono što ste prije bili. Još jedan tihi razarač zajednica je brak koji je prestrog. Kada sve stvari postanu “kako treba”, kada se ne svađate, ne uzbuđujete, ne smijete se i ne plačete, tada životna iskra nestaje. Odnos je sličan sterilnom prostoru – funkcionalan, ali neplodan. Ovdje se ne radi uvijek o želji za drugom osobom. Povremeno zahtijevaju senzaciju. Oni žele ponovno zapaliti svoju ljubav, griješiti, zabaviti se i osjećati nešto. Previše nadzora i reda može spriječiti autentičnost, a to je tajna svakog zdravog partnerstva. Peti uzrok je možda najzamršeniji – on nije svjestan što nije u redu. Nisu svi odlasci namjerni, planirani ili svjesni.
Povremeno će osoba otići zbog prazne unutrašnjosti, borbe s tjeskobom, depresijom ili unutarnjeg samopouzdanja. Odluka o odlasku nije proizašla iz partnerove pogreške, već osobne krize. U ovim okolnostima, osoba ne može biti potpuno prisutna, ne može voljeti onako kako želi i povlači se od osobe koju najviše cijeni. U svemu ovome treba zapamtiti najvažniji aspekt: ako ste bili “dobra žena” koja je prije bila tamo, to nije nužno vaša odgovornost. Ne znači nužno da to što netko ostane bez komentara ne znači da ne zaslužujete ljubav ili da ste pogriješili.
Često je problem u tihim emocijama, nesvjesnim navikama i onome što je ostalo neizgovoreno i potisnuto. Ljubav nije savršena. Ljubav je postupak koji uključuje stalnu komunikaciju, traženje i davanje prostora jedno drugome. Umjesto da pokušavate pronaći pogreške u sebi, razmislite o ovome: jesmo li zapravo bili povezani? Je li naša sloboda bila potpuna? Jesmo li shvatili kako biti intiman, ali ne pretjerano točan? Jer prava veza ne uključuje nužno savršenstvo, već umjesto toga uključuje povjerenje. Da ste iskreni, otvoreni i ranjivi prema sebi, kao i prema drugima. Samo tada veza može napredovati u svim situacijama, uključujući i one koje je teško odmah objasniti.
