Kada je riječ o ovoj bolesti stručnjaci tvrde da postoje znakovi koje je potrebno na vrijeme uočiti a kako navode prvi znakovi se osjete na nogama i očima.Naime mnogo ljudi osjeti kao da im trne prsti,peckaju stopala,jako je bitno odma potražiti ljekarsko mišljenje.
Postoji niz ranih znakova koji mogu ukazivati na potencijalni razvoj dijabetesa, a mnogi od njih se isprva očituju kroz promjene na očima i nogama. Iako se čini da tijelo dugo uspijeva da balansira, povišena razina šećera u krvi ipak ostavlja posljedice koje se vremenom nagomilavaju i postaju sve očitije. Ono što dodatno otežava situaciju jeste činjenica da veliki broj ljudi nije svjestan svog stanja sve dok se bolest ne razvije do tačke kada funkcija gušterače biva ozbiljno narušena, a samim tim i sposobnost tijela da kontroliše glukozu.
Stručnjaci, među kojima i britanska endokrinologinja dr. Effie Kara, ističu da postoje suptilni, ali značajni pokazatelji koji mogu pomoći da se na vrijeme prepozna problem. Ona posebno naglašava promjene koje se javljaju u području nogu i očiju, jer upravo tu dolazi do prvih komplikacija povezanih sa slabom regulacijom šećera.
- Kada je riječ o nogama, mehanizam je zapravo jednostavan. Krv koja sadrži previše glukoze postaje svojevrsno “slatka” i počinje oštećivati najmanje krvne sudove. Kako su žile u nogama i stopalima među najudaljenijim i najdužima, one prve trpe posljedice. Dolazi do slabije cirkulacije, što znači da tkiva ne dobijaju dovoljno kisika i hranjivih materija. Posljedica takvog stanja može biti periferna neuropatija, odnosno oštećenje živaca u ekstremitetima.
Oštećenje se u početku manifestuje kroz različite senzacije. Ljudi često prijavljuju utrnulost u prstima, osjećaj kao da hodaju po iglicama, trnce ili čak peckanje u stopalima. Kod nekih se javlja i osjećaj žarenja ili neobjašnjiva bol koja se spušta niz noge. Naizgled banalne povrede, poput malog žulja ili ogrebotine, kod ovih osoba mogu prerasti u ozbiljan problem jer se rana sporije zacjeljuje i lakše inficira. S vremenom, zbog stalne povišene glukoze, može doći do potpunog gubitka osjeta u stopalima – od vrhova prstiju pa sve do peta. Upravo taj gubitak osjeta je posebno opasan, jer osoba više ne primjećuje male povrede koje mogu dovesti do infekcija i komplikacija.
S druge strane, oči su još jedno osjetljivo područje gdje se dijabetes tiho razvija. Sitne krvne žile koje hrane mrežnicu prve stradaju, što vremenom dovodi do poremećaja vida. U ranoj fazi, promjene mogu biti prolazne – primjerice, privremeno zamagljen vid koji se javlja nakon naglog porasta šećera. Kada se nivo glukoze vrati u granice normale, vid se obično popravlja. Međutim, problem nastaje kada su razine šećera u krvi stalno povišene, jer tada dolazi do trajnog oštećenja.
- U takvim okolnostima u mrežnici se stvaraju abnormalne krvne žile koje mogu pucati, krvariti ili uzrokovati oticanje okolnog tkiva. Posebno je ugrožena makula, centralni dio oka zadužen za oštar vid. Njeno oticanje može dovesti do značajnog gubitka vida, kako centralnog tako i perifernog. Ove promjene poznate su kao dijabetička retinopatija, a ona, ukoliko se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može završiti potpunim sljepilom.
Suština problema leži u tome što dijabetes često napreduje tiho i neprimjetno. Ljudi se navikavaju na male smetnje – poneki trnac u stopalima, povremeno zamućenje vida ili sporije zarastanje sitnih rana. Te naizgled bezopasne promjene zapravo su alarm koji tijelo šalje. Pravovremeno prepoznavanje i reagovanje može spriječiti ozbiljne komplikacije i značajno poboljšati kvalitet života.
Dugotrajno povišena glukoza u krvi nije samo broj na nalazu laboratorije, već stanje koje polako oštećuje cijeli organizam. Ona utiče na krvne sudove, živce, bubrege, srce i mozak, a prvi simptomi na očima i nogama samo su naznaka onoga što se dešava i unutar tijela. Zbog toga ljekari savjetuju redovne preglede, naročito osobama koje imaju faktore rizika poput gojaznosti, fizičke neaktivnosti ili porodične predispozicije za dijabetes.
Kroz edukaciju i svijest o važnosti preventivnih pregleda moguće je izbjeći kasno otkrivanje bolesti. Kada se jednom prepozna stanje, pravilna ishrana, fizička aktivnost i medicinska terapija mogu usporiti napredak i spriječiti komplikacije. Dijabetes nije bolest koja se razvija preko noći, već stanje koje godinama podmuklo utiče na zdravlje. Upravo zato je važno obratiti pažnju na sitne signale koje tijelo šalje, jer oni često govore mnogo više nego što mislimo
