Bez obzira na to koliko smo se moja žena i ja voljeli, već duže vrijeme naš odnos nije bio onakav kakav je nekada bio. Svađe su postale gotovo svakodnevne, prepirke su se vodile oko sitnica, a svako od nas je pronalazio razlog da se uhvati za nešto beznačajno. Često sam se pitao zašto se to dešava, ali, iskreno, da me neko direktno upita zbog čega smo se toliko udaljili, ne bih znao da dam jasan odgovor. Sve je izgledalo kao da se problemi gomilaju sami od sebe, a da mi ne pronalazimo način da ih riješimo.
- U jednom trenutku, iz očaja, predložio sam da se malo razdvojimo. Rekao sam joj da možda trebamo uzeti vrijeme da se ohladimo, da razbistrimo glave, da pokušamo sagledati situaciju iz drugačijeg ugla. Možda je to bio moj način da pobjegnem od stalnih sukoba, možda i tračak nade da ćemo nakon odmora shvatiti koliko nam jedno drugo zapravo značimo. Ona nije puno reagovala, samo je klimnula glavom, kao da je prihvatila taj prijedlog bez riječi. U tom trenutku nisam ni slutio kakve će posljedice taj razlaz ostaviti.
Otišao sam iz kuće i proveo dvije sedmice odvojen od nje. Kada sam se vratio, dočekala me slika koja me je pogodila snažnije nego bilo šta prije. Moja supruga je smršala deset kilograma, odjeća je visila na njoj, izgledala je iscrpljeno, blijedo, kao da je izgubila svu životnu energiju. Njeno lice je bilo umorno, oči bez sjaja, a iz nje je isijavala neka neobjašnjiva tuga. Gotovo da nije progovarala. Taj prizor me slomio jer sam shvatio da sam ja bio uzrok njenog bola, da je moja odluka da se razdvojimo nju dotukla do te mjere.
U tom periodu razdvojenosti ja sam, za razliku od nje, pokušavao da se racionalno suočim sa svime. Iskoristio sam vrijeme da razmišljam, da sagledam situaciju hladne glave. Nisam tip koji se prepušta emocijama na način na koji to ona radi. I dok sam ja analizirao i tražio logična objašnjenja, ona se prepustila emocijama, koje su je lomile iznutra. Tu sam zapravo uvidio koliko se razlikujemo – ja sam uglavnom vođen razumom, a ona je čista emocija.
Ona je oduvijek bila takva. Donosila je odluke srcem, osjećala stvari intenzivno, voljela bez zadrške, davala cijelu sebe. Nikada nije kalkulisala, nije se trudila da sve objasni logikom. Uvijek je išla za onim što osjeća, bez obzira na posljedice. I dok sam ja sebe uvjeravao da je važno ostati smiren i razmišljati, shvatio sam da upravo ta njena emotivnost čini naš odnos živim, drugačijim i posebnim.
- Sada, kada vidim koliko je slomljena, osjećam se izgubljeno. Ne znam šta treba da uradim da ispravim stvari, da vratim barem djelić onoga što smo imali. Čini mi se da je nešto puklo, i bojim se da se to možda ne može popraviti. Ali u isto vrijeme, svjestan sam da je volim više od svega na svijetu. Uprkos svim našim razlikama, bez obzira na svađe i udaljavanja, ona je osoba koja ispunjava moj život i daje mu smisao.
Sjedim i razmišljam o tome kako sam možda previše hladan, previše zatvoren u svoje misli i analize. Dok sam pokušavao da nađem racionalne razloge i rješenja, ona je tonula u svoje emocije, a ja to nisam na vrijeme primijetio. Sada shvatam da ljubav nije nešto što se može objasniti logikom, nije nešto što se može sagledati kroz analize i argumente. Ljubav je u suštini emocija, sirova i iskrena, i ona se ne može uvijek objasniti.
Možda je moj najveći zadatak sada da naučim da pustim svoj razum i da se prepustim onome što osjećam. Da joj pokažem da nisam samo hladan analitičar, već čovjek koji može da osjeti, da voli i da pokaže tu ljubav. Jer ako ne uspijem da pronađem način da to uradim, bojim se da će ova distanca između nas postati nepremostiva. A to je nešto što nikako ne želim, jer znam da mi je ona najvažnija osoba u životu.
Na kraju, ono što osjećam jeste mješavina krivice, tuge i nade. Krivica jer sam svojim postupkom doprinio njenoj patnji. Tuga jer gledam kako se gubi pred mojim očima. A nada jer vjerujem da još uvijek postoji mogućnost da sve popravimo, da pronađemo put nazad jedno ka drugome. Ljubav i emocije koje postoje među nama nisu nestale, samo su se izgubile u magli nerazumijevanja i različitih pogleda. Vjerujem da, ako pronađem način da spojim svoj razum sa njenim srcem, možemo opet stvoriti ono što smo imali – možda čak i nešto jače i dublje nego prije
