Ono što je počelo kao običan životni put, pretvorilo se u jednu od najdugotrajnijih i najtužnijih priča ovog grada.U nastavku našeg današnjeg članka pročitajte ovu priču koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Priča počinje davne 1957. godine, kada je Bogoljub Raljić, mladić rođen 1937, pozvan na odsluženje vojnog roka u Varaždinu. Tada je imao dvadeset godina i prvi put se odvajao od porodičnog doma na duži period. Dok je Bogoljub služio vojsku, njegov stric Dušan ostao je u Pančevu, održavajući kontakt s porodicom i prijateljima putem pisama – jedinog načina da se tada premosti udaljenost.
Po završetku služenja vojske, 1959. godine, Bogoljub se preselio u Pančevo, gdje je kod strica izučio postolarski zanat. Bio je tih i vrijedan mladić, a u to vrijeme imao je i djevojku koja je čekala njihovo prvo dijete. Njihov život izgledao je kao obična, skromna priča o mladom čovjeku koji gradi zanat i planira porodicu.
- Međutim, nakon godina života i rada u Pančevu, dogodilo se nešto što će ostati nerazjašnjena misterija. Jednog dana Bogoljub se jednostavno nije vratio u svoj stan. Nije se pojavio ni sljedećeg dana, niti ikada poslije. Nestao je bez traga, a jedini tragovi ukazivali su na to da je možda otišao u šetnju – iz koje se nikada nije vratio.
Porodica i prijatelji odmah su započeli potragu. Slali su pisma, raspitivali se kod poznanika, obilazili mjesta gdje je mogao biti, ali sve je bilo uzalud. Nestanak je ostao potpuno nerazjašnjen. Za njegovog strica Dušana, to je bio šok iz kojeg se nikada u potpunosti nije oporavio. Od tada pa sve do danas, prošle su šezdeset četiri godine, a Dušan i dalje pokušava pronaći odgovore.
Tokom dugih decenija traganja, Dušan je razgovarao sa mnogim ljudima i došao do priče o jednoj djevojci iz Pančeva koja je u to vrijeme rodila sina za kojeg se vjeruje da bi mogao biti Bogoljubov. Taj sin danas bi imao oko šezdeset godina. Dušan izražava želju da ga pronađe, jer vjeruje da bi to moglo donijeti nove informacije o sudbini njegovog nestalog nećaka.
- U međuvremenu, Pančevo se promijenilo. Ulice, zgrade, kvartovi – sve je dobilo novo lice. Ali za Dušana, te promjene ne brišu sjećanja. On i dalje pamti mjesta gdje je Bogoljub radio, kuću u kojoj je stanovao, parkove kroz koje je možda šetao onog dana kada je nestao.
Kako su godine prolazile, Dušan je počeo razmatrati i najcrnje mogućnosti. Misli da postoje samo dva scenarija – ili je Bogoljub promijenio identitet i započeo novi život negdje daleko, ili je njegov život prerano završio. Ipak, nada se ne gasi. Dušan vjeruje da bi pronalazak žene po imenu Milena, za koju misli da je možda još uvijek živa, i njenog sina mogao rasvijetliti dio ove priče.
Godine nisu umanjile Dušanovu upornost. Svaki novi trag, ma koliko mali bio, za njega je razlog da nastavi. Čak i nakon više od pola stoljeća, nada se da će jednog dana dobiti odgovore – bilo da se radi o sretnoj vijesti ili barem o zatvaranju ovog bolnog poglavlja.
Priča o Bogoljubu Raljiću i njegovom iznenadnom nestanku ostaje otvorena rana za porodicu i ljude koji su ga poznavali. U gradu koji se promijenio do neprepoznatljivosti, sjećanja na njega su i dalje živa. Oni koji su ga poznavali pamte ga kao tihog, vrijednog i odanog čovjeka, koji je volio svoj zanat i bio posvećen onima koje je volio.
Za Dušana, potraga nije samo potraga za nestalim nećakom, nego i borba protiv zaborava. Svaka priča koju ispriča, svaki razgovor koji započne o Bogoljubu, način je da ga zadrži prisutnim. Nada da će istina jednog dana izaći na vidjelo daje mu snagu da nastavi, bez obzira na to koliko je vremena prošlo.
I tako, dok Pančevom prolaze nove generacije i mijenjaju se ulice, negdje u tišini živi čovjek koji još uvijek traži odgovore. Priča o Bogoljubu Raljiću možda nikada neće dobiti kraj kakav Dušan priželjkuje, ali želja da se sazna istina – makar i nakon toliko godina – ostaje jednako snažna kao i onog dana kada je sve počelo.
