Svima nama jako dobro poznato lice Žika Jakšić,nedavno je se susreo sa zdravstvenim problemima.Ovo je situacija koja jeizazvala veliku zabrinutost među njegovim obožavocima.
Žika Jakšić, poznato lice domaće televizije, nedavno je pretrpio zdravstvene poteškoće koje su ga odvele u bolnicu, izazvavši zabrinutost među njegovim brojnim obožavateljima, kolegama i prijateljima. Vijest o njegovom stanju brzo se proširila, a mnogi su s nestrpljenjem čekali vijesti o njegovom oporavku. Među prvima koji su javno progovorili bio je Aleksandar Sofronijević, njegov blizak prijatelj i saradnik, koji je potvrdio da se Žika uspješno oporavlja i da se njegovo stanje vidno poboljšava. Ipak, činjenica da se nije pojavio na finalu emisije “Nikad nije kasno” dodatno je skrenula pažnju na ozbiljnost situacije i naglasila njegovu borbu za zdravlje.
U februaru je napunio 61 godinu, i to vrijeme je iskoristio da se osvrne na svoj život. Tokom gostovanja u jednoj emisiji posvećenoj ličnim ispovijestima, govorio je o značaju vremena i načinu na koji ga danas doživljava. “Vreme je dragoceno. Ljudi često govore da je vreme novac, ali rijetko ko zaista razumije šta to znači. Trošimo ga kao da ga imamo beskonačno”, rekao je iskreno. Ove riječi otkrivaju dublju dimenziju njegove ličnosti – čovjeka koji je naučio da cijeni trenutke tek kada je suočen s vlastitim granicama.
- Ono što je posebno upečatljivo jeste način na koji je priznao da se većinu života podređivao poslu i obavezama, ne ostavljajući sebi dovoljno prostora za ličnu slobodu. Danas, kako sam kaže, naučio je da bude gospodar svog vremena, koristeći svaki trenutak promišljeno i s više pažnje. Njegova refleksija poziva i nas ostale da se zapitamo koliko zapravo cijenimo ono što imamo, i koliko često dopuštamo da nas život gura bez da se zaustavimo i razmislimo o svojim prioritetima.
Veliku ulogu u njegovom životu odigrala je porodica. Posebno se s toplinom prisjeća svoje majke, koja je bila učiteljica i stub emocionalne stabilnosti u njihovoj kući. Otac Dušan, iako stroži, bio je oličenje poštovanja i uzora. Žika je odrastao u domu punom harmonije, bez konflikata i nepotrebne agresije. Ta atmosfera ga je oblikovala, naučila ga poštovanju i mirnom pristupu životu. Ističe da su upravo roditeljski principi ono što mu je pomoglo da zadrži stabilnost i u najtežim trenucima.
Sa nostalgijom se vraća u Aleksandrovac, mjesto gdje je proveo djetinjstvo sa bratom. Prisjeća se školskih dana u osnovnoj školi “Aca Aleksić”, gdje je bio odličan đak i Titov pionir. Govori kako je tada izgovarao zakletvu da će biti dobar drug, pomagati slabijima i poštovati starije. Te riječi, koje su tada bile više forma nego suština, danas vidi kao zaboravljene vrijednosti. Postavlja pitanje – da li današnje generacije uopće razumiju značaj tih principa i koliko su spremne živjeti po njima?
Osim ličnih sjećanja, Žika se osvrnuo i na šire društvene promjene. Primjećuje da, iako tehnološki napredujemo, sve više gubimo ljudske kvalitete – iskrenost, prijateljstvo, poštenje. Iako razumije dinamiku modernog svijeta, žali za vremenima kada su međuljudski odnosi bili dublji, a komunikacija iskrenija. Njegova zapažanja posebno odjekuju u vremenu kada dominiraju društvene mreže, a emocionalna povezanost među ljudima sve više blijedi. Podsjeća nas da je pravo prijateljstvo rijetkost, i da je potrebno ulagati u odnose baš kao što ulažemo u karijeru ili imovinu.
Uprkos zdravstvenim izazovima, Žika ostaje inspiracija mnogima – ne samo kroz svoj televizijski rad, već i kroz iskrene poruke koje šalje. Njegova sposobnost da se suoči s problemima i da iz njih izvuče životne lekcije čini ga autentičnim i bliskim običnim ljudima. Njegove riječi o vremenu, porodici i vrijednostima podsjećaju nas koliko često zanemarujemo ono što je zaista važno.
Na kraju, kroz svoju skromnost i dubinu, Žika Jakšić nas poziva da zastanemo. Da prestanemo juriti za prolaznim stvarima i da počnemo cijeniti one koje imaju trajnu vrijednost. Da više pažnje poklonimo porodici, prijateljima i sopstvenom miru. Jer život, kako on kaže, nije samo prolazak kroz vrijeme – već svjesno življenje svakog trenutka.
