U hrišćanskoj tradiciji poznata su imena četvorice apostola koji su pripadali grupi sedam đakona i ujedno se ubrajali među 70 apostola koje su izabrali prvi Hristovi učenici. Ostali đakoni u toj grupi bili su Stefan, Filip i Nikolaj.
Prvomučenik Stefan i Filip imaju posebne dane kada se obilježava njihova uspomena, dok Nikolaj, zbog toga što je skrenuo u jeres, nikada nije uvršten u red svetitelja i samim tim nije dobio crkveno proslavljanje. Za razliku od njih, četvorica svetitelja – Sveti Prohor, Sveti Nikanor, Sveti Timon i Sveti Parmen – nemaju svaki svoj poseban dan u crkvenom kalendaru, već ih crkva zajedno spominje i časti na isti dan.
Sveti Prohor bio je blizak saradnik apostola Petra, koji ga je postavio za episkopa Nikomidijskog. Dio svoje službe proveo je i na ostrvu Patmos, gdje je pomagao Svetom Jovanu Bogoslovu. Ondje je imao posebnu misiju – zapisao je Otkrovenje koje je čuo iz usta Jovana, čuvajući tako jedno od najvažnijih proročkih svjedočanstava hrišćanske vjere. Nažalost, njegov život završio je mučenički, kada su ga nevjernici ubili u Antiohiji.
- Sveti Nikanor je svoj kraj dočekao u Jerusalimu, i to na isti dan kada je stradao i arhiđakon Stefan. Bio je svjedok teškog progona hrišćana u tom periodu, a nedugo nakon njegove smrti, Jevreji su pogubili i oko 2.000 hrišćana, što svjedoči o ogromnim iskušenjima kroz koja je tada prolazila rana crkva.
Sveti Timon je bio izabran od strane apostola za episkopa u Arabiji. Njegova misija bila je da širi vjeru i propovijeda Hrista u jednom od tada najudaljenijih i najizazovnijih područja. Zbog svoje revnosti i otvorenog govora o Hristu, doživio je stradanje – bačen je u užarenu peć. Međutim, prema predanju, iz nje je izašao potpuno nepovrijeđen, što je izazvalo strah i čuđenje kod onih koji su ga progonili. Prema zapisu iz rimskog Martirologija, njegovo mučeništvo tu nije završilo – nakon čudesnog izbavljenja iz peći, bio je razapet na krst, čime je do kraja posvjedočio svoju vjeru.
Sveti Parmen je svoj život posvetio službi koju su mu apostoli povjerili, izvršavajući propovjedničku misiju s punom vjerom i predanošću. Njegova smirenost, vjernost i poslušnost bile su prepoznate među vjernima. Umro je prirodnom smrću, ali u prisustvu apostola, koji su ga sa tugom ispratili, oplakali i dostojno sahranili.
Sjećanje na ova četiri svetitelja spaja ih u jedinstvenu priču o požrtvovanosti, hrabrosti i vjeri. Iako nisu svi imali jednako dramatične trenutke mučeništva, svi su svojim životom posvjedočili čvrstu vezu sa Hristom i crkvom. Njihovo djelovanje bilo je različito – od upravljanja crkvama u udaljenim krajevima, preko zapisivanja svetih tekstova, do spremnosti na smrt zbog propovijedanja – ali ih ujedinjuje posvećenost misiji i spremnost na žrtvu.
- Ovaj dan, kada se oni zajedno spominju, prilika je da vjernici razmišljaju o snazi vjere i o tome kako su prvi propovjednici širili Hristovu riječ uprkos progonima, opasnostima i nerazumijevanju sredine. Njihova djela ostala su upisana u crkvenom pamćenju, ne samo kao primjer hrabrosti, već i kao poziv budućim generacijama da ustraju u dobru.
U mnogim hramovima, na ovaj dan vjernici se okupljaju, pale svijeće i pjevaju crkvene pjesme posvećene ovim svetiteljima. Običaj je i da se ljudi posebno mole za oproštaj grijeha, nadahnuti riječima molitve koja se prenosi s koljena na koljeno:
“Apostoli sveti, molite Milostivog Boga, da oproštaj grehova podari dušama našim.”
Ova molitva je jednostavna, ali nosi duboku poruku – podsjeća vjernike da, bez obzira na životne prepreke, uvijek mogu tražiti oproštaj i milost. Istovremeno, ona poziva na zajedništvo u vjeri, jer se ne obraća samo jednom svecu, već čitavoj grupi apostola, moleći ih da posreduju pred Bogom za spas ljudskih duša.
Tako se kroz priču o Svetom Prohoru, Svetom Nikanoru, Svetom Timonu i Svetom Parmenu prenosi i šira poruka hrišćanstva – da je vjera jača od straha, da je istina vrijedna svake žrtve i da se duhovno nasljeđe čuva ne samo u knjigama i hramovima, nego i u srcima onih koji vjeruju. Njihov primjer nadahnjuje vjernike da i u savremenom svijetu, punom izazova i iskušenja, ostanu dosljedni svom uvjerenju i da se bore za dobro, ljubav i pravdu.
