Za danas smo vam spremili jednu jako zanimljivu priču, a koja je povezana sa uobičajenim kućanskim poslovima. Naime, biće riječi o pranju posteljine, te vjećitoj dilemi naa kojoj temperaturi je treba uopšte prati…
Jedan od najjednostavnijih načina za pomlađivanje dana je mijenjanje posteljine, pretvaranje vašeg prostora u svježe, mirisno i ugodno utočište za opuštanje nakon dugog dana. Svježa posteljina neophodna je ne samo za udobnost, već i za održavanje higijene. Tijekom sna vaše tijelo ispušta prirodna ulja i znoj koji se mogu nakupiti na vašoj posteljini. Stoga, kao što rutinski perete odjeću, važno je čistiti i posteljinu, kaže Fara Aršad iz prodaje. Prilikom pranja posteljine vodite računa o temperaturi. – Prema Aršadu, idealno je prilagoditi perilicu rublja na raspon temperature od 30 do 40 Celzijevih stupnjeva.
Ova temperatura učinkovito uklanja prljavštinu i masnoću dok također ubija bakterije, istovremeno čuvajući vlakna vaše posteljine. Dusk je izvijestio o porastu pretraživanja od 60 posto na upit “Koliko često mijenjate posteljinu?” u protekloj godini, navodi Klix. Studija Mattress Advisora pokazuje da, u prosjeku, pojedinci mijenjaju posteljinu svaka 24 dana. Ipak, ova učestalost se ne smatra optimalnom. Posteljinu treba prati tjedno. Međutim, ako često putujete ili ne spavate u svom krevetu svaku noć, nije zabrinjavajuće ako ga duže vrijeme ne presvučete.
Bonus:
Evo načina da osigurate da će miris omekšivača ostati danima: slijedite ovaj savjet i postat ćete osoba kojoj ćete tražiti savjete! Ako volite da vam odjeća lijepo miriše, imamo savjet koji će vam pomoći da miris omekšivača duže traje. Sastojci: Prazna boca s raspršivačem, pola šalice željenog omekšivača, žlica sode bikarbone i vruća voda. Pripremiti: U praznoj bočici s raspršivačem pomiješajte pola šalice željenog omekšivača sa žlicom sode bikarbone i vrućom vodom.
Neophodno je koristiti vruću vodu kako bi se osiguralo da se soda bikarbona potpuno otopi u tekućini. Molimo protresite bočicu prije svake upotrebe. Ovaj sprej se može nanijeti na ručnike, plahte i zavjese. Ujutro nanesite ovu tekućinu na zavjese i otvorite prozore kako biste omogućili svježem zraku da cirkulira ugodan miris kroz prostoriju.
ZANIMLJIVOSTI:
Joyce Curtis, stanovnica Škotske, bila je pod dojmom da joj je sin Nikola preminuo jer s njim nije bila u kontaktu od 2010. Posljednja informacija koju je primila govorila je da je on stopirao u Francuskoj i Španjolskoj.
Tijekom pandemije njezina je zabrinutost rasla, što ju je dovelo do straha da se on možda razbolio i umro, prema izvješćima Daily Maila. Puno prije telefonskog poziva 19. prosinca 2022. već ga je “oplakala”. Poziv ju je obavijestio da je živ i hospitaliziran na jugu Francuske. Prvo joj se obratila medicinska sestra, a zatim i njezin sin. “Bio sam u nevjerici. S obzirom na sve što se dogodilo s covidom, pretpostavio sam da je preminuo. Oplakivao sam njegov gubitak. Kad sam primio poziv da je živ, bio sam zapanjen. Cijeli sam dan proveo plačući. Popravilo se moj Božić, posebno otkad je moj muž preminuo u lipnju”, izjavila je u videu podijeljenom na Facebooku.
Patnja obitelji počela je sredinom 2000-ih kada je Nikola otišao iz svog rodnog grada Glasgowa istražiti Europu, nakon što je izgubio posao stolara. Ubrzo se odvaja od svoje obitelji, a Joyce misli da je možda neko vrijeme proveo živeći na ulicama Pariza. Godine 2009. odlučila je podnijeti prijavu nestale osobe budući da već duže vrijeme nije primila nikakvu komunikaciju s njim. Godinu dana kasnije, Joyce je kontaktirao britanski konzulat u Parizu kako bi ih obavijestio da je Nikola hospitaliziran u Francuskoj.
Brzo je otputovala da ga vidi zajedno sa svojim suprugom, ali taj je posjet označio posljednji put da ga je vidjela tijekom tog desetljeća. Joyce je s medijima podijelila: “Godine 2010. dobila sam pismo u kojem me obavještavaju da je Nikola hospitaliziran u Francuskoj. U tom trenutku je neko vrijeme bio nestao. Godinu prije već sam podnijela prijavu nestale osobe u Glasgowu nakon što nisam Imajući bilo kakav kontakt s njim godinama.
Moj suprug i ja smo ga odlučili posjetiti i bilo je divno ponovno ga vidjeti, ali neobjašnjivo je ponovno nestao. Dvanaest godina kasnije, Joyce je bila zapanjena kada je saznala da joj je sin živ kada joj se britanski konzulat još jednom obratio, obavijestivši je da je njezino dijete primljeno u bolnicu u Francuskoj. “Razgovarao sam s njim preko telefona, i činilo se da je dobrog zdravlja. Pitao sam, ‘Ideš li kući, Niki?’ a on je odgovorio: ‘Da.’ Teško mi je shvatiti što je doživio bilo je da ga vratim kući”, zaključila je prije nego što je krenula u Francusku kako bi osigurala povratak svog sina.
