Danas je sve počelo sasvim obično, bez ikakvog nagovještaja da bi se moj život mogao promijeniti u jednom trenutku. Srela sam se sa svojom sestrom na kafi, kao i mnogo puta ranije. Razgovarale smo o uobičajenim stvarima, smijale se, prisjećale nekih uspomena i planirale šta ćemo raditi tokom ljeta. U jednom trenutku rekla je da joj se ispraznila baterija na telefonu i zamolila me da joj posudim svoj. Nije mi palo na pamet da to može donijeti bilo kakvu nevolju. Bez ikakvog razmišljanja pružila sam joj svoj mobitel, uvjerena da će samo na brzinu provjeriti nešto na Facebooku i vratiti mi ga. Tako je i bilo – nekoliko minuta kasnije spustila ga je na sto, a ja sam ga nemarno stavila u svoju torbu.
- Tek kada sam se vratila kući i odlučila otvoriti svoj Facebook, dočekalo me nešto što me potpuno šokiralo. Umjesto mog profila, pred očima mi se pojavio profil moje sestre. Ona se, očito, zaboravila odjaviti. U prvi mah mi je to bilo simpatično, mislila sam da ću se samo nasmijati i kliknuti na opciju za odjavu. Ali znatiželja je proradila i pogled mi je slučajno pao na poruke. Tu je počeo moj pakao.
Nisam mogla vjerovati onome što čitam. Među njenim porukama pojavljivalo se ime mog muža. Srce mi je preskočilo, ruke su mi se tresle, a svaka rečenica bila je poput udarca nožem. Čitala sam dalje i shvatila da se oni dopisuju već skoro dvije godine. Dvije godine skrivene izdaje, dvije godine laži, dvije godine mog života koje su izgledale kao da su imale smisla, a zapravo su bile zasnovane na obmani.
Najviše me boljelo to što je u pitanju moja starija sestra. Osoba kojoj sam vjerovala, kojoj sam povjeravala svoje tajne, s kojom sam dijelila i dobro i loše. A sada sam pred očima imala dokaz da se upravo ona upustila u vezu s mojim mužem, čovjekom za kojeg sam mislila da me voli i poštuje. Nisam znala šta da mislim – da li je veća izdaja njegova ili njena.
Osjećaj je bio užasan. Imala sam utisak da se gušim, da mi nestaje vazduha. U mislima mi je prolazilo sve što sam proživjela s njim – svaki zajednički trenutak, svaka uspomena, svaka lijepa riječ. Sve je to u sekundi izgubilo smisao.
- Kada sam pročitala najnovije poruke, shvatila sam da su se njih dvoje dopisivali prije samo sat vremena. Dogovarali su da se vide sutra ujutro, tačno u vrijeme kada ja idem na posao. Srce mi je snažno udaralo, a misao da su se oni viđali iza mojih leđa dok sam ja vjerovala u naš brak, lomila me do kraja.
Osim bola i tuge, počeo me obuzimati i osjećaj sramote. Pomisao da bi neko iz susjedstva mogao znati za njihovu vezu bila je nepodnošljiva. Nisam mogla ni da zamislim šta se priča iza mojih leđa, koliko je ljudi možda već shvatilo ono što sam ja tek sada otkrila. Svijet oko mene odjednom je postao neprijateljski, svaki pogled mi je izgledao kao osuda, svaka šaputanja kao ruganje.
Pitala sam se kako da reagujem. Da li da se suočim s njima odmah? Da li da prešutim i pustim da sve pukne u svoje vrijeme? Ili da jednostavno skupim snagu i odem, zauvijek ostavim i muža i sestru, pa makar ostala sama? Bilo je previše pitanja, a nijednog pravog odgovora.
Tuga je bila nepodnošljiva, ali još teže je bilo nositi se s mišlju da su me dvije najvažnije osobe u životu izdale. Izdaja od strane partnera boli, ali kada dođe od člana porodice, osjećaj je gotovo nepodnošljiv. Osjećala sam se kao da je moj život urušen, kao da sve ono što sam gradila više ne postoji.
U tim trenucima pomislila sam da ako ne umrem od tuge, umrijet ću od srama. Srama koji će me pratiti kad se istina otkrije, kad svi saznaju da su moj muž i moja rođena sestra bili ljubavnici. Osjećala sam se izgubljeno, ranjeno i izdano na način na koji nisam mogla ni da zamislim.
Sada, dok pokušavam pronaći snagu, shvatam da ništa više neće biti isto. Možda će trebati dugo vremena da odlučim šta dalje, ali jedno znam – nikada više neću gledati ni njega ni nju istim očima. Njihova tajna otkrila mi je gorku istinu o ljubavi, povjerenju i izdaji
