Decenijama unazad, svedoci smo da muškarci iz Srbije sve češće dovode Albanke u svoje domove. Ove žene, koje često žive u veoma teškim uslovima, s vremenom se nastanjuju u srpskoj domaćinskoj kući.
Mnogi srpski neženje, posebno oni iz ruralnih krajeva Srbije i okolnih područja, traže sreću u braku sa Albankama koje ih vraćaju u svoje domove na selu.Viktorija Vida Jakovljević se prije skoro 16 godina iz Skadra preselila u selo Srednja Reka na Goliji, gdje se udala za Dragana i promijenila svoj život. Evidentno je da se žene iz Albanije suočavaju s izazovima kada se udaju daleko od svoje domovine, no malo tko razmišlja o osjećajima koje proživljavaju po dolasku u Srbiju. Viktorija, među tim ženama, ispričala je svoj put, ističući borbe s kojima se susrela u ranim danima.
- “Kada sam stigla, plakala sam svaki dan tri mjeseca. Shvaćate kako je to; uđemo u tuđi dom, ne poznajemo jezik i običaje. Dok znam sve na albanskom, kako ću znati što je ‘čaša’ ?” Victoria dijeli s “Prvom”, izražavajući poteškoće i frustracije s kojima se susrela dok se prilagođavala novom okruženju.
Dragan, njen suprug, kaže da su prvi dani zajedničkog života za njega bili prilično izazovni. Zamišljao je dovesti ženu u svoj dom kako bi započeo blažen život, ali umjesto toga našao se s partnericom koja je svakim danom postajala sve tužnija. Iako ju je želio podržati, shvatio je da uspostavljanje čvrstih temelja za njihovu vezu zahtijeva značajan trud i predanost. “Želio sam joj olakšati prijelaz i izgraditi samopouzdanje”, objašnjava Dragan Jakovljević, osvrćući se na svoju ulogu u njezinoj prilagodbi na novu okolinu.
Kako je Victoria postupno postajala vješta u jeziku, stvari su se počele značajno poboljšavati, što joj je omogućilo da se s lakoćom prilagodi novoj okolini.”Srbiju sam zavoljela, navikla sam se na nju. Smijem se i psujem, a dobro mi je sve to poznato! Mogu psovati kao profesionalac”, cerekajući se Viktorija ističe kako joj je humor postao način suočavanja sa životom u ovoj novoj zemlji.
- Uz savladavanje jezika, Victoria je stekla i vještine pripreme tradicionalnih srpskih jela, što joj je dodatno olakšalo integraciju. Svojim istraživanjem običaja i kulinarskih običaja ne samo da je sačuvala dio svog identiteta, već je i uspostavila veze sa svojim novim okruženjem, uspostavljajući poveznicu između svog nasljeđa i svog trenutnog prebivališta. “Jako dobro znam”, samouvjereno izjavljuje.
Vidin dolazak u Draganovu kuću označio je početak prave renesanse. Njihov dom je napredovao, a dnevne rutine dobile su novu perspektivu. Sada dijele sve kućanske obveze, od kuhanja do vođenja doma, a njihov timski rad potiče radost i sklad u zajedničkom životu.”Ovih dana češće tražim gljive. Odvažili su me. Više volim gljive, ne plaše me. Čak i da se pojavi medvjed, ne bi me zanimao. Ide za mršavije”, našalila se Victoria pokazujući svoj živahni duh.
Dragan priznaje da nije jedini iz svog sela koji se zaljubio u Albanke, što pojačava vezu između ove dvije zajednice.”Imam rođaka koji je pohađao to mjesto iste godine i također se oženio. Sada ima troje djece. Preporučila bih svima da sudjeluju. Vjerujem da je to izvrsna prilika za izgradnju veza i njegovanje odnosa.Njihovi izrazi ne prenose samo ljubav i jedinstvo, već i osjećaj nade u svjetliju budućnost utemeljenu na razumijevanju i suradnji.
