U današnjem članku vam pišemo na temu prijateljstva i vječne zahvalnosti. Ovo je priča o čovjeku koji je čitav život proveo u društvu muzičke legende i koji ni poslije njegove smrti ne prestaje da pokazuje ljubav i poštovanje.
Marijo Softa, bivši estradni menadžer, prisjeća se svog prijateljstva sa Halidom Bešlićem koje je trajalo punih četrdeset godina. Njihov odnos bio je mnogo više od običnog poznanstva – bio je to spoj ljudske topline, međusobnog povjerenja i iskrene podrške. Nakon što je Halid preminuo 7. oktobra, Softa svaki dan odlazi na sarajevsko groblje Bare gdje je legenda sahranjena 13. oktobra. Za njega to nije samo obaveza, već način da održi vezu s čovjekom koji mu je obilježio život.
On je zajedno sa svojom majkom Ljerkom posjetio Halidov grob svega dva dana nakon sahrane. U tim trenucima tuge, okružen porukama obožavalaca koje su stizale iz svih krajeva, Marijo je još jednom osjetio koliko je Halid bio voljen. Tuga, kako kaže, ne jenjava, već postaje sve dublja, jer uspomene ga prate na svakom koraku.
Njihovo prijateljstvo počelo je davne 1985. godine, kada je Marijo kao mladić radio u restoranu koji je držala njegova majka. Upravo tu je prvi put sreo Halida. Ono što ga je tada impresioniralo nije bila samo popularnost pjevača, već njegova jednostavnost i pristojnost. Bio je to trenutak koji je ostavio dubok trag i probudio divljenje koje traje do danas. Softa priznaje da je već tada znao sve njegove pjesme napamet, od prve do posljednje, jer je u njima pronalazio snagu i emociju.
- Kako godine prolaze, njihovo prijateljstvo se učvršćuje. Halid je, prema njegovim riječima, uvijek pokazivao toplinu i bliskost, a Marijo mu je uzvraćao istom mjerom. Nisu ih vezale samo poslovne prilike, nego i privatni trenuci koje su dijelili kao kućni prijatelji. Softa naglašava da ga je Halid volio, ali da je on njega volio još više, i to bez zadrške i uslovljavanja.
Jedan događaj posebno je obilježio njegovu karijeru. U decembru 2003. godine Halid je došao na ideju da mu pruži šansu da radi kao estradni menadžer na njegovom koncertu u Zetri. Za Marija je to bila prekretnica. Taj trenutak označio je početak karijere koja je trajala pune dvije decenije, tokom kojih je radio s najvećim zvijezdama bivše Jugoslavije. Sve to duguje Halidu, čovjeku koji mu je otvorio vrata i dao povjerenje onda kada je to najviše značilo.
Govoreći o tim vremenima, Softa naglašava da je svoj posao radio časno i pošteno, baš onako kako ga je Halid naučio. Bio je svjestan da mu je upravo on omogućio da kroči tim putem i zato mu je zahvalan iz srca. „Hvala mu na svemu što mi je dao i pomogao“, kaže, dodajući da nikada neće zaboraviti te trenutke niti vrijednosti koje su gradili zajedno.
Danas, dok stoji kraj Halidovog groba i posmatra poruke obožavalaca koje se nižu iz dana u dan, Marijo osjeća da legenda i dalje živi. Halid Bešlić je ostavio neizbrisiv trag ne samo u muzici, već i u životima onih koji su ga voljeli. Njegove pjesme ostaju da podsjećaju na jednostavnost, emociju i snagu, a njegovi prijatelji nastavljaju da čuvaju uspomenu na njega.
Za Softu, svaki odlazak na groblje je svojevrsni razgovor s čovjekom kojeg više nema, ali koji i dalje zauzima posebno mjesto u njegovom srcu. To je način da izrazi zahvalnost i da mu još jednom ponovi da ga nikada neće zaboraviti.
Ova priča pokazuje koliko su važna prijateljstva koja se grade na iskrenosti i međusobnom poštovanju. Marijo Softa svojim primjerom dokazuje da se prava odanost ne prekida ni smrću. Njegova priča je dirljivi podsjetnik da ljubav i zahvalnost mogu da traju vječno, a da uspomene ostaju kao najdragocjenije blago koje čuvamo u sebi
