Johan Vagner, veoma bogati Nemac, živeo je život pun luksuza. Nasledio je veliko bogatstvo kao baron, a zatim ga je dodatno uvećao kroz uspešan posao, postajući još moćniji. Putovao je po svetu i uživao na prestižnim mestima. Međutim, sve se promenilo preko noći kada je saznao da boluje od neizlečive bolesti srca i da mu je ostalo malo vremena. Jedini način da preživi bila je transplantacija.
- Naime, u vrijeme kada je krajem devedesetih saznao za strašnu dijagnozu otet je u Rimu, ljudi koji su ga oteli nadali su se ogromnoj svoti novca u zamjenu za Johanovu slobodu. Kada su čuli da mu je stanje hitno, promijenili su tijek plana. Nijemac je odveden u selo Ribe u Albaniji gdje mu je presađeno novo srce koje je pripadalo zdravom Srbinu Jovanu, domaćinu, ocu, mužu i sinu.Nijemac nije znao kakva se priča krije iza srca koje je kupio.
U svibnju 2002. godine otkriveno je da boluje od ozbiljne bolesti koja mu je ostavila još najviše 2 godine života osim ako ne bude presađeno srce, a Wagner je otet tijekom svog putovanja u Italiju. Otmičari su od njega tražili 5 milijuna eura, no on im je rekao da im neće dati novac jer mu je smrt već pred vratima pa su se pretvarali da mu pronalaze novu.On, ovaj njemački plemić, priznao je zastrašujuće detalje svoje otmice i razdoblja koje je uslijedilo.
Franz i Marta, zajedno s mojom djevojkom Gretom i ja igrali smo tenis kada sam odjednom osjetio bol u desnom dijelu prsa i pao. Liječnik ga je ostavio na klinici dulje od ostalih. Napravili su mu sve analize. Ispostavilo se da mi je srce otkazalo. Ima neizlječivu bolest. Ostale su mu još najviše dvije godine života, najavili su mu ako mu se ne presadi organ probušen godinama uzimanja droga. Kako je pred njim duga lista čekanja, platio je da bude među prvima koji će čekati.
Vrlo brzo su ga pozvali. Žena čiji je muž trebao dobiti srce doživjela ga je u bolnici pa je odustao. Odlazi s prijateljem Hansom, odlazi u Italiju. Oteli su ga u Rimu.Pijani su upali u automobil ljudi koji su im obećali da će ih odvesti do hotela. Kad su se probudili, bili su u podrumu, vezani, oteti. … Pet milijuna eura je ono što su tražili od Wagnera. Postavio im je uvjet: nastavak u sljedećoj ‘sceni’
Zamolio sam ih da puste Hansa u Njemačku i da mi prebace nešto novca na određeni račun kad ga nazovem. Pustili su ga. U taj sat nazvao sam Hansa, uvjerio se da je živ i rekao mu da ne čini ništa s novcem; Otmičarima sam to objasnio da sam na kraju života zbog bolesti srca. Odgovor otmičara me iznenadio. Promrmljao je da su se osim otmicama bavili i trgovinom organima. Zato sutradan, nakon duge vožnje autom, dolazim u modernu kliniku gdje je potvrđena dijagnoza iz Njemačke. Odmah sam imao transplantaciju srca.
Nakon uplate pet milijuna eura i 120.000 eura kojima je trebalo pribrojiti troškove transplantacije. Wagner je smio otići kući. Odmah se oženio Gretom, ali je i počeo otkrivati čije je srce u njemu. I to – kroz snove.
In som njih sem videl hišo, dvorišče, pa tudi podobo moža po imenu Jovan, kojega srce bije u meni, ter njegovo ženo, sina Milana in starše. Sanje so me vlekle v Kosovo, v vas Gračanica in v gozd, gdje je bila leta 2000 njuna hiša edina srbska. Živela sta pod policijsku zaštitu. Sanje so mi razkrile i, kako su ugrabili Jovana, dok je bila na njivi, videla sem, kako su mu najpre uzeli eno bubrežno, zatim drugo, na kraju še srce.
To srce, koje su ga izpulili iz tijela, u rumeni hiši u vasi Ribe na sjeveru Albanije, na klinici, koje sem jo vidjela s pridnim očima, naj bi bilo u meni − tvrdi Wagner. Na Kosovu ga je vozila sljed sanj. Uz pomoć Narednika došao je na sve lokacije iz snova i zapamtio glasove ljudi koji su ga oteli, vođe okružene kriminalne skupine koja je trgovala ljudskim organima…
Sve ih je otkrio… Ne predstavlja se; on je reporter. Posjetio je i Jovanovu kuću, gdje je živjelo ono srce koje sada kuca u njemu. A Veselin Dželetović je svoju ispovijest pretočio u roman “Srpsko srce Johanovo”.Autor ovog potresnog romana gostovao je u Jutarnjem programu TV Happy i iznio barbarske detalje o sudbini Srbina i Nijemca koje je život spojio na nezamisliv način.
– Riječ je o čovjeku koji je otet, kojeg mi ne vidimo i ne čujemo i koji je stjecajem okolnosti, ili kako je već otet, od Boga na neki način doznan. Prema onome što je učinio, čini se da su naše žrtve bile natjerane da potpišu da su donori organa. Ovaj Nijemac saznaje čije je srce kada ga je prodao. Na prostore Kosova i Metohije dolazi zbog filantropije jer je izuzetno bogat — da pomogne obitelji tog čovjeka, barem na taj način da mu se oduži što mu je spasio život, i tamo upoznaje dijete tog čovjeka. — rekao je Veselin Dželetović i dodao:
“Gospodine Đželetoviću, nakon što sam prišao toj kući koja je ograđena bodljikavom žicom”, kaže, “gledao sam to dijete dok mi je prilazilo i nisam primijetio da mi se to trnje zabija u dlan i kada je mali prišao mi je šavovi od operacije su htjeli popucati, to srce je htjelo iskočiti.”
Kada je Johan stao ispred Jovanove kuće, imao je neopisiv osjećaj u grudima. Zatekao je stravičan prizor. Po dolasku na Kosovo, u Jovanovoj kući zatekao je stravičan prizor. Pas je ubijen, a Jovanova žena, odnosno Milanova majka, vezana je i silovana u štali. Niti nekoliko sati kasnije ubila se od srama. Tada je Wagner zamolio Milanova strica da ga usvoji.
Njegov sin Milan je sa mnom pri ruci prišao kapiji i vikao: “Tata, tata..!” Nije se odlijepio od mene. Jovanov otac je po mom sedenju i pokretima u meni video sina. Morao sam Milana zvati svojim. I promijenio svoju vjeru da to učinim. Naime, nakon što sam prvi put bio na Kosovu, morao sam se vratiti u Njemačku. Narednik je rekao da smo provaljeni i da moram odmah na aerodrom. Učinio sam to, ali nije dugo ostao kod kuće. Sanjao sam da me mali Milan zove. Znao sam da nešto nije u redu.
Vidio je sve i kad je stric vidio Milana kako Wagneru sjedi u krilu, pustio ga je. Stigao je u Njemačku i bio je jedan od vođa skupine za trgovinu organima koja ga je otela, a navodno je ubijen. Čovjek čije organe ima trpio je strašne osvetničke duševne boli. Mučio je samog sebe načinima kako mučiti ovog čovjeka. Iako se neko vrijeme pitao treba li mu biti zahvalan što mu je zapravo spasio život. Ali što je više razmišljao o žrtvama koje je morao podnijeti odustajući od svog života, uvjerio se u suprotno. I zašto su ih uopće toliko zanimali njegovi organi? Sjećao se da su govorili nešto o tome da su njegovi organi posebni.
– Tada sam prestao graditi dvorce u zraku. Onda mi je Kosovo smetnulo s uma. Ali ni u tom trenutku nisam shvatila što mi Milan govori. On je savladao njemački, a ja srpski. Kako je Veselin Dželetović upoznao Johana? Sreo ga je 2004. godine ponovno na srpskom groblju, u nekom selu na Kosovu i Metohiji, i tek tada saznao ostatak ove nevjerojatne priče.
Ali Johan nije bio svjestan da je srce koje mu je spasilo život izvađeno iz čovjeka na neljudski, okrutan i ultrazakonit način. Srce čije je, razvio je istinske roditeljske emocije prema dječaku. Nakon što je dječakova majka počinila samoubojstvo, Johan je osjetio ogromnu želju da dijete prihvati kao svoje – rekao je pisac i dodao:
Tražio je dijete, pa stric Srbin, odnosno brat žrtve, nije dopustio rekavši da ne želi da njegov nećak prijeđe na katolika. Johana to nije zaustavilo. Upravo zbog djeteta i želje da ga ima, okrenuo se pravoslavlju. Tako je na kraju Johan dobio sina natrag, a zato je Nijemac posvojio dječaka: jer to bi učinilo očevo srce!
