– Vjerujemo da svako od nas voli pojesti ribu, pa bar jednom u mjesec dana ako ništa drugo. Međutim, jako veliki procenat osoba itekako griješi kada je u pitanju samo prženje ribe, koja se zna itekako zalijepiti za tavu ili tepsiju u kojoj je spremamo….
Prženu ribu popratite krumpirom ili dodatnom salatom koja se lijepo slaže uz ovo jelo. Za one koji uživaju u prženoj ribi i imaju pripremljen recept za nadolazeće obroke, postoji koristan savjet za povećanje njezine hrskavosti—jednako ukusna, ali bez ikakvog ulja! Ovaj odlomak govori o sastojku koji se često nalazi u kuhinjama i može poslužiti kao zamjena za brašno: gustin.
Škrob ili kukuruzni škrob stvara koricu na ribi, osiguravajući da ostane hrskava, a istovremeno sprječava pretjerano upijanje ulja koje bi moglo dovesti do masnoće. Sastojci: 1 kilogram ribe po želji (radi slatkovodna ili morska), 200 grama gustina, 3 žličice soli, 1 žličica papra, 1 žličica češnjaka u prahu, uz sve dodatne začine po želji i ulje za prženje. Narežite ribu na porcije i posolite je na uobičajeni način.
Ohladite ga, idealno dan ranije, iako to možete učiniti i nekoliko sati prije prženja. U zdjeli pomiješajte temeljac s jednom žličicom soli, zajedno s paprom, češnjakom i ostalim začinima po želji. Provjerite je li sve dobro izmiješano. Zagrijte veliku količinu ulja u dubljoj posudi tako da riba može udobno “plivati” u njoj. Izvadite ribu iz hladnjaka i svaki komad dobro premažite pa pažljivo spustite u vruće ulje. Ako je potrebno, okrenite ribu nekoliko puta kako biste osigurali ravnomjerno pečenje sa svih strana. Ovaj specijalitet izvrsno pristaje uz krumpir ili dodatnu salatu. Uživati!
DODATNI SADRŽAJ
Od malih nogu Željka Bojić (34) odlučila se pomagati drugima, da bi naposljetku upisala studij medicine. Godine 2011. otkrila je da ima žučne kamence; međutim, nakon operacije suočila se s surovijom stvarnošću: teško stanje jetre značilo je da joj je transplantacija jedina nada za preživljavanje. S dvadeset godina bila sam studentica druge godine medicine kojoj je zdravlje bilo iznad svega. Stoga sam tijekom rutinskog ultrazvuka koji je obavio liječnik koji me je uputio otkrio da imam žučni kamenac, koji se obično naziva žučni kamenac.
Budući da sam medicinski upućena i dobro upućena, odlučila sam odmah krenuti u situaciju prije nego što se ne poduzmu pravovremene mjere, prije nego što dođe do mogućih komplikacija ove dijagnoze, priča Željka za Zdravlje Kurir. Dana 3. studenoga 2011. ušla je u operacijsku dvoranu puna optimizma, nesvjesna da će njezin život doživjeti dramatičnu transformaciju. Sjećam se da sam donio udžbenik fiziologije u bolnicu kao pripremu za kolokvij zakazan za dva tjedna.
Nažalost, moje mjesto u amfiteatru Medicinskog fakulteta ostalo je nepopunjeno cijeli taj semestar. U udruzi „Zajedno za novi život“ izabrala sam suradnju sa svojim vršnjacima u borbi protiv predrasuda oko doniranja organa. Unatoč strahu od smrti, postoperativne komplikacije, iako iznimno rijetke, pogodile su, nažalost, Željku, jednu od nekoliko tisuća osoba kojima se to događa. Mjesec dana nakon moje početne operacije, moje stanje se značajno pogoršalo, što je dovelo do hitnog premještaja na VMA.
Tijekom boravka tamo osjetio sam da nešto nije u redu u meni i po prvi put sam iskusio duboki strah od smrti. Jutarnji obilasci liječnika pružili su oskudne informacije i nedostajalo im je bilo kakvog privida optimizma. Koža i bjeloočnice su mi postale izrazito žute, a apetita gotovo da i nije bilo; majka me mogla natjerati da jedem samo male komadiće hrane tijekom njezinih posjeta. Bila je to užasna senzacija. Osjećao sam da postupno gubim borbu. Željka priznaje da je u tom trenutku istinski shvatila značenje stare poslovice „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.
