Naš poznati glumac Žarko Laušević preminuo je prošle godine u 64. godini od raka pluća, a njegove uloge će ostati upamćene zauvek.Život Žarka Lauševića drastično se promenio nakon tragičnog događaja koji se desio noću između 30. i 31. jula 1993. godine.Te noći, nakon sukoba u podgoričkom kafiću “Epl”, Žarko je ubio dva mladića, Dragora Pejovića (20) i Radovana Vučinića (21), dok je Andriju Kažića ranio.
- Dok je milijuni obožavaju, samo je nekolicina svjesna njezinih problema: poznata manekenka otkrila je što je duboko muči.Brena, Dragana, Jelisaveta… bilo je baš kao u Hollywoodu: Jedina bez pravog toaleta bila je Jelena Đoković.
Osuđen je na 13 godina zatvora za počinjenje dvostrukog ubojstva, a ta je presuda potvrđena 1994. nakon žalbi. Služio je u Spužu i Požarevcu.Nakon ukidanja presude Saveznog suda i ponovnog suđenja u veljači 1998. godine, pod nadzorom sutkinje Svetlane Vujanović, osuđen je na četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubojstva izvan granica nužne obraneNakon što je tada napunio 4,5 godine, pušten je na slobodu. Ubrzo nakon toga napustio je zemlju i smjestio se u New Yorku, SAD.
Vrhovni sud Crne Gore je 30. ožujka 2001. nakon žalbe tužiteljstva preinačio prethodnu presudu u vezi s kaznom, koja je rezultirala zatvorskom kaznom od 13 godina.Dana 3. srpnja 2009. objavljeno je da je Laušević pritvoren u Sjedinjenim Američkim Državama jer tamo boravi bez vize, te se vode razgovori o njegovom izručenju Srbiji nakon međunarodne tjeralice raspisane 2002. na zahtjev Trećeg općinskog suda u Beogradu.
Sud u New Yorku donio je 14. rujna 2009. presudu kojom je Lauševiću ukinut pritvor. Nakon toga, 29. prosinca 2011., dobio je pomilovanje od Borisa Tadića, predsjednika Republike Srbije, zbog Protokola između Srbije i Crne Gore, jer je Žarko imao srbijansko državljanstvo.Lauševića je na crnogorskim sudovima zastupao Toma Fil, ugledni odvjetnik iz regije. Njihov odnos bio je jedinstven, au arhivu Borbe otkriveno je Žarkovo pismo Fili iz 1996. godine.
Moj voljeni i odani Tom,Određeni rokovi, pravne žalbe i zakonski paragrafi izmiču našoj obavijesti. Što to sve znači? Chambers, Pravda, Hipokrat – koga je to uistinu briga? Prolaze mjeseci i godine, kako Crnjanski primjećuje, „život mu je išao i prolazio lako.To je samo mapa ispunjena beznačajnim dokumentima koji potiču lažnu percepciju. Eppur si muove? Ne, sve ostaje fiksirano na ovoj lokaciji i unutar ovog uma, koji je samo točka – žarišna točka oko koje se beskrajno vrti taj neumoljivi ciklus. Pa dobro.
Ja više neću biti dio tog kruga. Možda me pokušavaju voditi poput raščupanog magarca koji pokušava otvoriti vrata, ali ja odbijam ponovno zakoračiti u tu arenu – barem ne svojom voljom. Svjestan sam da će se obrušiti na mene kad god zastanem, ali više neću biti vedar, pun nade, niti duboko angažiran u ZKP-u. Prioritet će mi biti očuvanje zdravlja i više se neću sramiti zbog toga što jesam. Vođen uvjerenjem da i sadašnje okolnosti i ono što je pred nama nemaju nikakvog pravnog opravdanja, ne želim nikoga time opterećivati, a posebno tebe, dragi moj Tome. Kao što vidite, svi pokušaji da se legitimizira naše djelovanje osujećena je nekom nedokučivom silom. Mogao bi reći: “Još uvijek pobjeđujemo, sine!” ali istina je da ću se suočiti s kaznom u proljeće 1997. i kao i prije, ti ćeš biti tu da me tješiš dok plačem.
Drugi stupanj je predviđen za proljeće 1998., ali hoće li biti eliminiran, i ako hoće, koliko dugo? Ovo se ne može smatrati “pobjedom”. Iako je postupak bio uspješan, pacijent se “predozirao” standardnim lijekovima za hitne slučajeve – njegova duša je izgubljena. Odbijam više postati “ovisan” o “medicini”. Neću više opsesivno gledati kalendar, pratiti rokove i smišljati nove petogodišnje planove, ne znajući da je baš tog dana snaha jednog suca oboljela od kozica i da član sučeve obitelji ima pravo na takve privilegije. .To mi više nije važno.
Tom Phil, koji se smatra najuglednijim odvjetnikom u zemlji, pokazao je veliko poštovanje prema predsjedavajućem sudu. Međutim, u Crnoj Gori to nije slučaj! Nažalost, to je stvarnost s kojom se susreće u sudnicama, gdje se na suce često gleda kao na VLASNIKE PRAVA. Sudnica radi neovisno o malom gospodarstvu, točno? Što se tiče jednakosti i objektivnosti unutar ove dinamike, ne moramo dalje elaborirati.Koraknem unatrag. U svemu što sam radio kroz život posvetio sam se u potpunosti, svakim dijelom svoje biti. Ovaj put nije drugačije; Ulažem sve. Ako me drugi ne budu ozbiljno gledali, posegnut ću za samoizdavanjem u sedmom paviljonu.
Budu li i dalje zahtijevali moju nazočnost, bilo pismima ili izravnom komunikacijom, budite uvjereni da ću se moći obraniti i od takvih radnji. Iskreno se nadam da nitko ne ispituje koliko sam se spreman distancirati od svih vanjskih utjecaja. Više sam nego spreman za ovo – itekako. Došao sam do točke u kojoj se pojedinac miri s onim što je istinski važno i sve dobiva drugačiji značaj.Nikada se nisam smatrao pragmatičarom, jer u mom izboru nema ničeg praktičnog. Jednostavno, došao sam do svog limita u svemu. Pretpostavljam da je to planirani ishod kazne koju sam izdržao.
Iscrpljuju me fraze poput “nemam osnove” i “prvostupanjski sud pravilno zaključuje…” Ne mogu više izdržati. Čeznem za drugim interesima. Zakon je uvrnut – naš pravni sustav i njegova provedba su obeshrabrujući. “Nisu samo pogođene obitelji; pogođena je i šira javnost.” Je li provedena anketa?
U Crnoj Gori nema više nikoga da me brani. Ni Tale, ni Guberina… baš nitko. Moje povjerenje u tebe je duboko, a moja ljubav i poštovanje prema tebi još dublje, tako da ne mogu dopustiti da itko zauzme tvoje mjesto. Izreći svoje riječi, jer ste već podijelili sve što treba reći. Izvan toga – ne postoji ništa.
Na prijedlog i zahtjev oštećenika neka Herostrat Radović odredi službenog odvjetnika.Zašto bih šutio na sudu i koji je razlog da te ne želim pored sebe? Naš dogovor—moj glas i vaše prisustvo—uzdiže Visoki sud u status normalnosti, dajući legitimitet procesu za koji smo potpuno svjesni da se odvija u suprotnosti sa zakonom.Složimo se da se ne možemo žaliti Sudu u vezi s greškama i zakonskim povredama koje su se dogodile u kolovozu i rujnu 1996. godine, jer će bilo kakve žalbe na njih biti moguće tek 1999. godine.
Molim vas, recite bilo što; samo nemoj dopustiti da moj izbor bude senzacionaliziran i označen kao naš raskid. Nemojte dopustiti da raspoloženi Danilović postane pretjerano oduševljen. Slobodno recite da sam potpuno lud, ali nemojte tvrditi da sam vam otkazao punomoć, jer to nije nešto što ću učiniti. Ukidam i tvoje i svoje pravo da se branimo pred TIM sudom. Zašto odbijam vidjeti bilo koga, čak ni one koji su mi najbliži?
Dugo sam obmanjivao sebe i druge tvrdeći da sam dobro, da mi je dobro u zatvoru. Istina je da nisam, Tom. Vi ste svjesni sveučilišta na kojem sam diplomirao. Uzeli su moje riječi zdravo za gotovo. Moji kolege izražavaju svoje “oduševljenje mojim pisanjem”; kažu, “nismo imali pojma, on i slika,” i “da barem imam tvoj talent.” To je divno. Neka zadrže svoje oduševljenje i hrabro izdrže moju nepravdu do samog kraja. To jednostavno znači da se više nećemo sresti.
Obitelj? Očito se čini da su djeca umorna od atmosfere u gostujućoj dvorani, što vjerojatno odražava i osjećaje pridošlica.Zanima me kada će i otac početi. (Nije li to ipak jedan od razloga za kaznu?).Ne mogu više gledati tihu patnju moje majke (posjetila ju je tri puta, svaki je trajao sat vremena) dok očajnički gleda nakon što je prešla 1000 km, nadajući se da će joj uniformirani policajac dati dodatnih 10 minuta.Ne želim više nikoga opterećivati svojim sumnjama.Želim biti sama.
Razjasnit ću to svakom pojedinačno… ai Upravi također. Morat će potvrditi moju odluku.Moj voljeni i odani Tom,Razumijem snagu vašeg duha i prepoznajem sve što ste već učinili za mene. Molim vas, nemojte moje pismo tumačiti kao riječi nekoga tko je nezahvalan. Nikada ti se ne mogu istinski odužiti za sve što si pretrpjela uz mene. Ako ikad nađem izlaz i budem imao priliku, pokušat ću izraziti svoju zahvalnost (riječ koju smatram neukusnom), i nastojat ću prenijeti koliko je ovo značajno za mene, čak i dok vam ovo pišem sada, teško je.
