Lidija Stojanović (35), inženjerka arhitekture porijeklom iz Beograda, sa samo 11 godina teško se razboljela. Dijagnoza je bila teška za dijete njezine dobi: autoimuni hepatitis. Odmah je obaviještena o stvarnosti – njezina jedina nada za preživljavanje ležala je u transplantaciji jetre.
Priča koju ćemo uskoro otkriti bila je izazovna i ispunjena emocijama, ali ipak na kraju pobjedonosna. Orgulje je donirala Lejla iz Bijeljine, čija je majka, žena lavljeg srca, to odobrila.Stefan Simić napisao je stihove za djevojčice koji nose poruku nade: “Smrt nije kraj.” Vjerovao je da više nikada neće čuti Laylu, jer je preminula u svojim 20-ima, ali ona nastavlja živjeti kroz Lydiju. “Nekada sam mislila da nikakva prerana smrt nema nikakvog značaja, a to je bila posljednja riječ. Kraj, kraj. Onda sam sinoć saznala za svoju prijateljicu Lejlu koju smo izgubile prije šest godina. Nikada neću dobiti vijest o Iako je imala samo 20 godina, iza sebe je ostavila iznimnu novinarku, izvrsnu gitaristicu i prekrasnu pjevačicu.
U javnosti nailazim na djevojku koja je primila jetru i zbog toga je uspjela preživjeti. Laylin bubreg dan je drugoj osobi, što je omogućilo Leyli da nastavi živjeti kroz njih. Nakon šest godina, Leilina majka saznala je identitet primatelja jetre svoje kćeri. Čula se s djevojkom u kojoj vidi Lejlu. Nema većeg humanog čina od očuvanja života, pogotovo kada shvatite da netko nastavlja živjeti zbog dijela vaše voljene osobe.
Leyla postoji, kao i svi oni koji dijele njezin duh. Doista, i u odlasku ostajemo prisutni. Zahvalnost Lejli iz Bosne i pohvala Lidiji iz Beograda. Ovo služi kao dodatni dokaz da ni nacionalnost ni vjera nemaju najveći značaj, jer nas je sve stvorio isti Stvoritelj — Majka Priroda. Dakle, Leyla prebiva unutar Lydije, a Lydia prebiva unutar Leyle. Ujedinjeni smo kao jedno.
- Lydijina bitkaKad je Lidia započela svoju bitku, ovakva procedura nije bila dostupna kod nas, pa su Italija ili Amerika bile jedini izbor.Bitka je započela, a Italija je postala odabrano mjesto. Jedno je vrijeme boravila na Siciliji dok je čekala organ, a tijekom jednog od zahvata dobila je sepsu i pala u komu. Na kraju, kada je saznala da je u Srbiji pokrenut program transplantacije jetre, vratila se kući kako bi nastavila svoju borbu.
Unatoč sve većoj težini bolesti, postojao je tračak nade jer je stavljena na listu čekanja. Izrazila je da dok još može ustrajati, njezino dijete čeka njezin povratak kući. Na kraju je dobila organ. No, stigao je još jedan poziv, a Lidija je u emisiji Zdravo sa Ivanom primijetila da joj jetra nije dorasla.
Jednog jutra mama me nazvala i pitala: “Lidija, jesu li ti se javili u vezi s transplantacijom?” Odgovorio sam: “Gdje si to čuo? Nitko me nije zvao, a zašto me budiš tako rano?” Bio je to blagdan Bogojavljenja, a kao vjernica, uvijek bi na taj dan poželjela istu želju – da ozdravi. Te je noći sanjala zvjezdano nebo i pomislila: “To je to”, ali sam je iznevjerio. Međutim, nebo je ispunilo želju moje majke; Samo nekoliko sati nakon našeg razgovora nazvali su me da je organ dostupan – priča Lidija.
- Lidija je nedavno upoznala roditelje Lejle, djevojčice iz Bijeljine koja je donirala svoj organ, u emotivnom susretu koji se dogodio šest godina nakon transplantacije.“Bilo je to nevjerojatno emotivno iskustvo. Na ulazu je njezin otac čekao moj dolazak i zagrlio me dok sam odlazio. Podijelili smo zagrljaj i poljubac. Iako postoji duboka tuga, postoji i radost u konačnom susretu i zagrljaju. Uzeli smo vremena da sjednemo i razgovaramo o našim sličnostima. Izrazili su veliku sreću što živi deo njihove ćerke živi u meni”, ispričala je Lidija za Telegraf.rs.
