U današnjem članku želim vas povesti u jedan mali vremenski skok unatrag, u dane kada je večer završavala šuštanjem fitilja, a ne klikom prekidača.Često pišem o predmetima iz svakodnevice, ali ponekad me najviše fasciniraju oni jednostavni, gotovo zaboravljeni antikviteti koji u sebi nose priču cijelog jednog doba.
Na fotografiji koja je nedavno kružila internetom vidjeli su se neobični metalni predmeti, a mnogi su se pitali o čemu je riječ. Naizgled neupadljivi, a ipak nekako svečani, ovi predmeti nekada su bili nezamjenjivi u svakom kućanstvu.
Radilo se o starim gasiocima za svijeće, malim alatima koji su bili dio domaćinstava kroz 19. i početak 20. stoljeća, u vremenu kada su svijeće i petrolejske lampe bile glavni izvor svjetlosti. Prije nego što su žarulje zavladale našim prostorima, ovaj predmet bio je svakodnevna potreba — i simbol urednog, pristojnog doma.
Njihova primarna svrha bila je jednostavna, ali izuzetno važna: sigurno ugasiti plamen bez rizika da vrući vosak kapne na stolnjak, tepih ili knjige. U kućama građenim od drva, gdje su zavjese bile guste, a tkanine lako zapaljive, jedna iskra mogla je biti katastrofalna. Umjesto da puhnu u svijeću, što je ostavljalo dim i neugodan miris, domaćice i posluženici koristili su gasioc – mali metalni poklopac koji se spustio preko plamena, oduzeo mu zrak i u tišini ga ugasio. Bez naglog trzaja, bez pepela, bez opasnosti. Bilo je to rješenje koje je spajalo sigurnost i eleganciju.
- Postojao je i kulturni razlog: u starim je vremenima bilo smatrano nepristojnim puhati u svijeću. Takvo gašenje smatralo se “nekulturnim”, naročito za stolom ili na formalnim okupljanjima. U crkvama, dvorcima, aristokratskim salonima, pa čak i u skromnim seoskim kućama, ovaj mali alat bio je gotovo obvezan. Tiho stavljanje poklopca preko plamena smatralo se gestom dobrog ukusa.
Izgled gasioca varirao je od mjesta do mjesta, ali osnovni princip bio je isti: mali metalni poklopac i duga ručka. Izrađivani su od različitih metala — bronze, bakra, srebra, mjedi ili kositra. Lakši modeli bili su jednostavni i funkcionalni, dok su oni iz bogatijih kuća često bili umjetnička djela, gravirani, ukrašeni monogramima, ili oblikovani poput zvona, kupola ili minijaturnih tornjeva. Ručke su nerijetko bile drvene ili metalne, dovoljno duge da se svijeća mogla ugasiti i na visokim lusterima ili zidnim držačima. Neki su čak imali zglob koji je omogućao naginjanje pod različitim kutovima, što je olakšavalo rukovanje.
U bogatim kućama čuvani su u elegantnim setovima — zajedno s priborom za održavanje lampi, rezačima fitilja i ladicama za vosak. U skromnijim domovima bili su jednostavniji, ali dovoljno izdržljivi da traju generacijama. Kad bi dan završio, zveckanje metala u rukama domaćice bilo je znak da se kuća priprema za noć.
- No, kao i mnoge druge tradicionalne alate, i gasioci su polako nestajali iz svakodnevne upotrebe s pojavom petrolejskih lampi, a zatim i električne energije. Kada je svjetlost postala dostupna pritiskom prsta, plamen svijeće izgubio je svoju praktičnu svrhu i postao više simbol romantike i topline nego nužnost. Ipak, mnoge obitelji nisu ih bacile. Čuvali su ih u ladicama, vitrinama ili kutijama kao uspomenu na prošlost, na vrijeme kada je i najobičnija večer imala mali ritual.
Danas se takvi predmeti smatraju vrijednim antikvitetima. Možete ih pronaći na buvljacima, u muzejima, starinskim trgovinama ili privatnim kolekcijama. Neki obrtnici čak izrađuju moderne replike kako bi domovima dali retro estetiku ili toplinu tradicionalnog dizajna. Iako više nisu svakodnevni alati, mnogi ih kupuju zbog atmosfere — onog osjećaja tihušnog večernjeg trenutka kada se plamen polako gasi.
A kad malo bolje razmislimo, ovi jednostavni predmeti govore mnogo o jednom vremenu: o urednosti, brizi za kuću, malim ritualima i o tome koliko se poštovala svjetlost. U njih je utkana priča o epohi u kojoj je mrak bio realnost, a svaka upaljena svijeća činila razliku. Zato su ovi skromni gasioci mnogo više od komadića metala. Oni su čuvari kulture i podsjetnik na doba u kojem je kraj dana dolazio uz tihi metalni zvuk i blago šištanje umirućeg plamena
