DODATNI TEKST
Dijana Đoković, majka vrlo uspješnog sportaša Novaka Đokovića, utjelovljuje priču koju karakteriziraju ljubav, požrtvovnost i nepokolebljiva predanost. Sa 22 godine započela je svoj životni put na Kopaoniku. Nakon što je saznala da je trudna, odlučila je napustiti fakultet kako bi se u potpunosti posvetila obiteljskom životu. Ubrzo nakon toga prihvatila se svoje uloge Novakove majke, a kako prisjeća, čim je rodila, prepoznala je da njezin sin posjeduje izniman potencijal. Bilo je izvan ičije zamisli da će Novak postati jedan od najistaknutijih tenisača u povijesti. Dijana je rođena u Beogradu 1964. Otac Zdenko Žagar bio je farmaceut, a majka medicinska sestra. Odgojena u vojnom okruženju, usađena joj je disciplina i vrijednosti koje će kasnije prenijeti vlastitoj djeci. Unatoč mladenačkom entuzijazmu za sport, uključujući plivanje, odbojku i skijanje, njezina se životna putanja promijenila.
Najprije je upisala Tehnološki fakultet, a zatim se prebacila na Fakultet fizičke kulture, no ubrzo je shvatila da će joj prvenstveno biti usmjereno na majčinstvo. Romansa između Srđana Đokovića, Novakovog oca, započela je na Kopaoniku, gdje su im se putevi ukrstili tijekom Dijaninog upisa u školu za instruktora skijanja. Godinu dana kasnije, Dijana je otkrila da je trudna, što je dovelo do njihova vjenčanja 1986. U svibnju 1987. na svijet je došao njihov sin Novak, a Dijana je instinktivno prepoznala njegove jedinstvene kvalitete. Nije bilo nedoumica oko Novakovog iznimnog talenta. Na Kopaoniku su Dijana i Srđan držali restoran u kojem su odrasli njihovi sinovi, među njima i Novak. Par je svom poslu nerijetko posvećivao i po 16 sati dnevno, dok su dečki uživali na planini prije početka školovanja.
Nakon što su prepoznali Novakov obećavajući talent u tenisu, odlučili su posvetiti značajno vrijeme i trud njegovom razvoju, unatoč znatnim žrtvama koje je to podrazumijevalo. Tijekom svih godina Dijana Đoković je postojano služila kao kamen temeljac obitelji, nepokolebljiva pred izazovima i potpuno predana Novaku i njegovim postignućima. Danas se ponosi izuzetnim postignućima svog sina u području tenisa, kao i njegovim karakterom, koji odražava duboku zahvalnost i ljubav prema njegovoj obitelji.
DODATNI TEKST
- Kačamak je jedna od najtradicionalnijih kulinarskih ponuda na području Balkana, a priprema se u zemljama poput Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Makedonije i Turske. Usporedivo jelo postoji globalno pod nazivima palenta ili palenta. Izraz “kačamak” vuče korijene iz turskog jezika, gdje se prevodi kao “kaša”, dok su pojmovi “palenta” ili “palenta” izvedeni iz latinskog jezika, označavajući oljušteno i zgnječeno žito, tipično kukuruz. Kačamak i palenta često se smatraju identičnim jelima; međutim, postoje tvrdnje da predstavljaju dvije različite kulinarske kreacije.
Razlika proizlazi iz činjenice da se palenta priprema od kukuruznog griza ili žutog kukuruznog brašna, dok je za kačamak karakteristično da se koristi od bijelog kukuruznog brašna. Iako se vjeruje da kačamak vuče korijene s Balkana, istraživanja pokazuju da ovo jelo zapravo potječe iz sjeverne Italije, gdje se tradicionalno služilo kao seoski specijalitet. U istočnoj Srbiji kačamak je često zamjenjivao kruh u vrijeme posta, dok su imućniji seljaci jelo obogaćivali otopljenim maslacem ili mašću u kombinaciji sa sirom.
Najimućnije obitelji su uz tople pržene jela predstavljale kačamak, posebnu poslasticu s juga Srbije. U homoljskom kraju kačamak se prvenstveno pravio za svečane prilike ili seoske slave, dok su neki manje imućni seljaci zarađivali zaradu za kilogram belog kukuruznog brašna i tako pomagali u pripremi ovog tradicionalnog jela. U suvremeno doba kačamak i dalje utjelovljuje tradiciju i jednostavnost, često se pripremao u domovima kao nutritivno bogato jelo koje je tradicionalno davalo energiju pojedincima u ruralnim zajednicama.
