– Svetlana Ceca Kitić će ostati upamćena kao najbolja rukometašica sa ovih prostora svih vremena. Rođena je u Tuzli u Bosni i Hercegovini, ali je preselila u Beograd gdje živi i radi i dan danas, Nedavno je otišla i u zasluženu mirovinu, a mi danas govorimo o nekim polsovima sa kojima se trenutno bavi….
Nakon završetka karijere bivša uspješna rukometašica Svetlana Ceca Kitić, jedna od najboljih sportašica koje su ikada branile boje naše zemlje, okušala se u trenerskom poslu, ali zbog zdravstvenog stanja nikada nije prihvatila taj posao. Osim svega, Ceca je imala i nekoliko privatnih problema, a nakon svega što joj se dogodilo, odlučila je potpuno preokrenuti svoj život.
Među njima su vođenje pekare u Novom Beogradu u kojoj radi sa svojom kćeri Marom; samo mjesec dana kasnije, proširili su posao na ponudu kuhanih obroka. – Prihvatio sam se ovog posla jer mi je bilo dosadno. Iz sporta sam izašao prezasićen, rukomet sam igrao 45 godina i samo sam pauzirao da imam djecu. Nisam više mogao gledati u loptu. I htio sam se odmoriti. I odmorio sam se, a korona produžila odmor. Nakon sportske karijere htio sam nešto raditi.
- Moj kum Radivoje Korać rekao mi je da s još dvojicom suradnika otvara pekaru i pozvao me da budem četvrti partner. Prihvatio sam. Radila sam, peciva prodala i kruna mi nije pala s glave, jer ja sam ipak okrunjena kraljica. Svidjelo mi se. Ništa mi nije bilo strano. Bilo je puno posla, ali sam bio u kontaktu s ljudima, što mi se svidjelo jer sam uvijek bio timski igrač. Kad smo se nas četvorica razdvojili, uz pomoć još jednog prijatelja Gagija iznajmio sam prostor i otvorio svoju pekaru. Bitan je samo kvalitet. Nikada ne bih dala proizvode od jučer. Nisam čak ni zajedno.
Burek se sviđa kupcima. Imam stalnu klijentelu. Od pekare se ne mislim obogatiti, niti mogu. U početku je radila sama, počevši od pet ujutro pa završavajući duboko u poslijepodne. Sve je radila sama, i rad na računalu i nabavu i miješanje i pečenje. – Sada imam i kuharicu Cacu, a u pekari nudimo i gotova jela. Čujem kako ljudi govore: “Ne mogu da vjerujem da me Ceca Kitić servira”. Ne serviram, nego prodajem pecivo i kažem: “Izvolite.” A što ako poslužim? Bio sam najbolji na terenu, ali nikad nisam živio za prošlost. Idem danas misleći na sutra i uživam u svom poslu.
– Mara mi pomaže u pekari, a Saška, koja ima 18 godina, ne živi s nama i odlučila se osamostaliti. To je bio naš dogovor u kući. Tko želi može se osamostaliti s 18 godina i živjeti svoj život ne nauštrb svoje majke. Mama je tu da pomogne. A ako odlaziš, moraš se snaći. Ako ostajete s majkom onda se moraju poštovati pravila jer živite s majkom na “all inclusive”. I Nikola je rano otišao od kuće, a Mara je najviše vezana za mene.
Često joj kažem: ‘Ajde Maro da se ženimo pa da mi daš prazan stan i da mama ima malo života’. Za mene kaže da sam Alisa u zemlji čuda. Da sam retro. Da previše vjerujem ljudima. I taj netko, ona, mora me zaštititi. Kada ona radi popodnevnu smjenu u pekari, a ja radim sljedeću jutarnju smjenu, ona mi ostavi poruku u kojoj kaže: “Mama, volim te” ili “Želim ti ugodan dan!” – rekla je Glorija.
