Grijanje je proces kojim se povećava temperatura prostora ili objekta, a koristi se u svrhu održavanja ugodnih uvjeta za stanovanje, rad, ili druge aktivnosti. Grijanje može biti centralizirano, lokalno ili individualno, a koristi različite izvore energije kao što su električna energija, plin, drva, peleti, nafta ili sunčeva energija. Sustavi grijanja mogu imati značajan ekološki utjecaj, ovisno o vrsti goriva koje koriste. Na primjer, grijanje na fosilna goriva (plin, nafta) može dovesti do emisije CO2 i drugih štetnih plinova. S druge strane, sustavi temelji na obnovljivim izvorima energije (solarni, geotermalni, biomasa) smanjuju ekološki otisak.
Janko iz Stare Pazove zaokupio je pažnju građana Srbije rekavši da samo za grijanje tijekom cijele zime potroši oko 100 eura (oko 200 KM) dok grije gotovo 230 četvornih metara! Naime, otkrio je vlastiti pristup smanjivanju troškova grijanja koji bi drugi mogli imati tijekom cijele zime.
Dodatno, Janko napominje kako je ovaj način grijanja ekološki i zdravlju koristan, znatno bolji od korištenja fosilnih goriva. Za grijanje doma koristi baliranu sojinu slamu. Napominje da ima popriličan višak od prošle zime, koja je bila blaže, pa ove godine nije proizveo toliko bala slame, obično se za jednu sezonu priprema 1200 bala. Na upit o prostoru koji grije, naveo je da se radi o 180 četvornih metara kuće, s garažom i gospodarskom zgradom, što je ukupno 230 četvornih metara, a za cijelu zimu ne potroši više od 100 eura.
Janko u svojoj dnevnoj sobi ima termostat koji koristi za kontrolu temperature, održavajući je stalno na 21,5 stupnjeva u cijelom domu. Što se događa kada je daleko od kuće? Rješenje je jednostavno. Napominje da kada obitelj ide na svijeće, on prema tome podešava termostate. Spaljivanjem 8 bala tijekom dana i postavljanjem termostata baterije na određenu razinu, on može početi spaljivati u 14:00 danas i nastaviti do 14:00 sutra bez potrebe za dodatnim balama. Spremink će održavati temperaturu i prenositi je na objekte.
Napominje da u tome nije sam, jer u njegovoj Pazovi ima još deset susjeda koji se bave istom djelatnošću. “Sojinu slamu koristim za grijanje, a soju stvaram kao nusproizvod. Slama, koja bi obično služila kao humusna struktura u tlu, umjesto toga se koristi za spaljivanje. Stoga moj kotao radi na balama sojine slame ”, navodi Janko u videu podijeljenom na YouTubeu. Janko napominje da je jedini nedostatak ovakvog načina grijanja potreba za odgovarajućim uvjetima i dovoljno prostora za skladištenje bala koje treba održavati na suhom.
Bale napominje da izvodi bacanje svakih pola sata i dodaje da se to može programirati na relej, što mu omogućuje bacanje bez razmišljanja. Najskuplji kotao je kupio prije više od 13-14 godina za 1200 eura, jer mu je trebao veći model da primi cijelu balu. U konačnici, dok je eksperimentirao s raznim opcijama, vjeruje da se sojina slama ističe kao najbolji izbor zbog svoje superiorne učinkovitosti grijanja, visoke stope iskorištenja i minimalnog otpada koji ostaje.
