Ako su mačke mogle otvoriti put ka pronalaženju efikasnijeg liječenja jednog od najtežih oblika raka, onda se s pravom može reći da njihova borba nije bila uzaludna.
Najnovija naučna istraživanja donose ohrabrujuće vijesti u oblasti veterinarske i humane medicine. Studija sprovedena na mačkama obolelim od karcinoma pločastih ćelija glave i vrata (HNSCC) pokazala je da ciljano razvijena terapija može imati ogroman potencijal – ne samo da pomogne životinjama, već i da otvori vrata ka razvoju sličnih tretmana za ljude. Ova bolest, koja se ubraja među najteže i najsmrtonosnije oblike raka, decenijama predstavlja veliki izazov i u ljudskoj medicini i u veterini.
Posebno je zanimljivo to što je lek prvobitno razvijen za ljude, ali je ispitivanjem na mačkama otkriveno da upravo one mogu biti pouzdaniji model za testiranje od laboratorijskih miševa. Dok miševi često ne uspijevaju da prikažu realne reakcije organizma na terapiju, mačke koje prirodno obolijevaju od istog tipa karcinoma kao i ljudi pokazuju rezultate koji su bliži onome što se može očekivati u kliničkoj praksi.
- U okviru male studije sprovedene na 20 mačaka, istraživači su otkrili da je više od trećine životinja imalo kontrolisanu bolest uz minimalne nuspojave. Ovo je značajan pomak, jer su dosadašnji tretmani često donosili više bola nego koristi. Jedan od upečatljivih primjera bio je devetogodišnji mačak po imenu Jak. Njegovi veterinari prognozirali su mu svega šest do osam nedjelja života, ali zahvaljujući novoj terapiji, Jak je poživeo više od osam mjeseci, a pritom su mu simptomi bili znatno ublaženi. Njegova vlasnica, Tina Tomas, emotivno je ispričala koliko su ti dodatni mjeseci značili njoj i njenoj porodici, naglašavajući da im je omogućeno dragocjeno vrijeme ispunjeno ljubavlju i prisustvom njihovog mezimca.
Sam mehanizam terapije temelji se na ciljanju molekula STAT3, koji igra ključnu ulogu u regulaciji gena povezanih s razvojem tumora. Kada se blokira aktivnost STAT3, dolazi do jačanja odbrambenih sposobnosti organizma. Posebno je značajno povećanje nivoa proteina PD-1, koji ima važnu funkciju u imunološkom odgovoru protiv raka. Ovim se ne samo usporava širenje bolesti, već se organizmu daje šansa da sam vodi borbu protiv malignih ćelija.
Prema riječima dr Danijela Džonsona sa Univerziteta u Kaliforniji, ova studija jasno pokazuje da kućni ljubimci oboljeli od raka mogu poslužiti kao izuzetno vrijedni modeli za istraživanja ljudskih bolesti. Za razliku od eksperimenata na miševima, klinička ispitivanja na mačkama pružaju rezultate koji su bliži realnosti, jer uključuju složeniji organizam i prirodno razvijene tumore. Time se štedi vrijeme, resursi i dobija precizniji uvid u stvarno djelovanje novih lijekova.
Suautorka studije, dr Dženifer Grandis, naglasila je etički aspekt istraživanja: „Na ovaj način bolje koristimo ograničene resurse, istovremeno pomažemo životinjama i učimo više o stvarnom učinku terapija. Nijedna mačka nije pretrpjela štetu – naprotiv, mnoge su imale direktnu korist i duži, kvalitetniji život.“
- Od ukupno 20 mačaka uključenih u ispitivanje, sedam je pokazalo delimičan odgovor ili stabilizaciju bolesti, a prosječno vrijeme preživljavanja nakon početka terapije iznosilo je 161 dan. Iako se ovo možda ne čini kao dug period, u poređenju sa uobičajenim prognozama kod ove vrste karcinoma radi se o značajnom produženju života, posebno kada se uzme u obzir kvalitet tih mjeseci.
Ovi rezultati ukazuju na to da bi nova terapija mogla predstavljati veliku nadu i za ljude oboljele od raka glave i vrata. Ako se ovakav učinak potvrdi u širim kliničkim ispitivanjima, moguće je da ćemo u budućnosti svjedočiti razvoju tretmana koji kombinuju efikasnost i minimalne nuspojave – što je cilj svake onkološke terapije.
Studija takođe podsjeća na važnost posmatranja životinja kao partnera u medicinskim istraživanjima, a ne samo kao eksperimentalnih modela. Kućni ljubimci dijele s ljudima mnoge bolesti, pa i karcinome, a istraživanja koja istovremeno poboljšavaju kvalitet njihovog života i donose nova saznanja za humanu medicinu predstavljaju win-win pristup.
Na kraju, priča o mačku Jaku i njegovim mjesecima dobijenim zahvaljujući terapiji simbolično ukazuje na suštinu cijelog istraživanja – svaka dodatna sedmica života bez bola i patnje ima neprocjenjivu vrijednost.
