Svaki roditelj želi da odgoji istinski dobro dete – ono koje od malih nogu razume značaj dobrote, pokazuje poštenje, poštuje sebe i druge, pokazuje empatiju i ponaša se pristojno i razumno. Međutim, dete to ne može postići bez usmeravanja. Iskreno mu je potrebna vaša pomoć u učenju kako da postane dobra osoba. Zato je važno da budete uzor, jer ste najuticajnija odrasla osoba u životu deteta.

  • Kao što harvardski stručnjaci za međuljudske odnose naglašavaju, roditelji često zanemaruju kulturološki temelj. Iako je svako dijete drugačije i uči na primjeru svojih roditelja, postoje osnovna načela koja bi trebala biti u svakom odnosu roditelj-dijete. Razgovarajte s njima što je više moguće smisleno.

Bez obzira na dob djece, trebala bi biti uključena u važne razgovore i trenutke humora svojih roditelja. Komunikacija je način na koji djeca mogu steći vještine koje će im pomoći da se povežu s drugima, kao i da shvate što se oko njih događa. Stoga vrijedi razgovarati s njima puno više, puno strpljivo i dopustiti im da iznesu detalje o, primjerice, cijelom danu. Ako ustanovite da uopće nemate priliku za djetetovo uho ili mučiti život s njim u nekim detaljima izvan njega, onda možda niste zaradili te sate rješavajući razgovore s njim kao odraslom osobom.

Ako posjetitelj uđe, nemojte mu reći da ode dok razgovarate i radite nešto drugo. 2. Budite uzor, a ne samo netko koga će dijete obožavati. Djeca jako cijene korake svojih roditelja: ne samo one riječi koje prolaze kroz sobu da bi bile u pravu. Osobito postaje štetno kada roditelji pokušavaju svoju djecu natjerati na moralne vrijednosti koje oni sami ne prakticiraju.

Na primjer, iako možda želite da vaše dijete bude iskreno prema vama i pristojno prema drugima, moglo bi se čuti kako vrijeđate nekoliko poznanika ili kolega. Njima je to lekcija iz koje će, po svoj prilici, nešto naučiti. Stoga, čak i ako priznate da vaši primjeri nisu previše konstruktivni, bitno je u načinu na koji ćete proći kroz dijete. Na primjer, male laži, ogovaranje, odustajanje, zanemarivanje drugih i osjećaj ogorčenosti mogu u pojedinim točkama izgledati kao najbolje opcije.

Kako će dobiti ideju ako ne pokušaju obaviti ove zadatke ili vide nered nakon što neka druga osoba ostavi svoje igračke razbacane posvuda? Tek tada će početi shvaćati što je odgovornost.6. Neka se angažiraju u pomaganju drugima. Čak i ako sebe ne smatrate tipom ekstravolontera, pokušajte se s vremena na vrijeme, za dobrobit svog djeteta, uključiti u filantropski rad i dopustite djetetu da bude dio toga.

Odvedite ih u posjet sirotištu i razgovarajte o tome koja bi dobra djela trebali činiti. To će pomoći da se u svakom djetetu izvuku suosjećanje i dobre vrijednosti koje bismo željeli vidjeti u njima – da budu istinski dobri! Kako bi oni to dobili, tu ideju, a da zapravo ne pokušaju obaviti te zadatke ili ne vide nered (ili rezultat) kada druga osoba ostavi svoje igračke posvuda? Tek kada dijete počne brinuti o nečemu što mu pripada, ono će zaista početi shvaćati odgovornost u širem smislu.

6. Neka se uključe u pomaganje drugima. Možda niste ekstravolonterski tip, ali s vremena na vrijeme dajte sve od sebe za dobrobit svog djeteta, tj. uključite se u filantropske aktivnosti i povedite ih sa sobom. Odvedite ih u posjet sirotištu i potaknite ih da za sebe razmišljaju o djelima dobra. To će pomoći u njegovanju suosjećanja u svakom djetetu i usaditi u njih vrijednosti koje biste željeli vidjeti – da budu dobri!

6. Neka se angažiraju, pomažu drugima. Iako možda ne volite dodatno volontirati, odvojite malo vremena da uključite svoje dijete u dobrotvorni rad tako što ćete to činiti s vremena na vrijeme. Povedite ih sa sobom u posjete sirotištu i razgovarajte s njima o djelima dobrote za sebe. Ovo će naučiti empatiju i kanalizirati svako dijete s vrijednostima koje želite vidjeti u njemu, da bude dobar u biti!

6. Neka se uključe i pomognu drugima. Možda niste ekstravolonterski tip, ali se s vremena na vrijeme potrudite, za dobrobit svog djeteta, uključite se u dobrotvorni rad kako biste to oboje mogli učiniti zajedno. Odvedite ih u posjet sirotištima i dopustite im da razmišljaju o nekim dobrim djelima za siromašne. Usadit će empatiju i dati u svakom djetetu one vrline – koje biste kao roditelj željeli vidjeti demonstrirane – da bude stvarno dobro!

Roditelji trebaju naučiti svoju djecu kako se obraniti, au slučajevima kada je nasilje ekstremno, roditeljska intervencija postaje neophodna. Šutnja i nereagiranje promiču etos viktimizacije u djetetu – tolerantno prihvaćanje – čime se kasnije njeguju osjećaji bespomoćnosti. U tom trenutku, zbog brojnih stresnih iskustava koje ima, dijete misli da nema kontrolu nad svojim okolnostima i neće ni pokušati nešto promijeniti.

Te situacije mogu dovesti do toga da budu ljuti i frustrirani pa je važno pomoći im da riječima izraze kako se osjećaju – u ovom slučaju, što god to bilo – kroz razgovor i objašnjenje. Recite im da ne zadržavaju te frustracije jer će to djelovati dobro ne samo za njihovo zdravlje, već će i poboljšati način na koji svoje frustracije povezuju s drugim ljudima oko sebe.AKO VAŠE DIJETE IZNOSI NEKI PROBLEM U ŠKOLI, NE RASPRAVLJAJTE O TOME. Učenici u školi vrlo rijetko mogu otvoreno pokazati da su se upetljali u situaciju nasilja. Međutim, kad to učine i s tim se obrate roditeljima, mnogi stručnjaci to smatraju pravim zahtjevom za potporu. Najgora reakcija koju majka ili otac mogu dati je odbaciti djetetove brige.

Roditelji bi trebali moći naučiti svoju djecu kako se obraniti, au vrlo nasilnim situacijama potrebna je intervencija roditelja. Poticanjem šutnje i nereagiranja potičemo dijete da se pomiri s okrutnošću koja potiče toleranciju koja s vremenom dovodi do osjećaja bespomoćnosti tijekom odrastanja. Dijete može doživjeti toliko stresno iskustvo s osjećajem da ne može kontrolirati situaciju pa mu je čak i teško pokrenuti bilo kakvu promjenu.

 

 

 

Preporučeno