U današnjem članku pisat ćemo o radnjama second hand koje su zadnjih godina sve popularnije.U posljednjih nekoliko godina u Srbiji je zabilježen snažan porast trgovina koje se bave prodajom rabljene odjeće i drugih predmeta.
- Ove prodavnice, popularno nazvane „second hand“, preplavile su gotovo sve veće gradove, privlačeći kupce različitih dobi i profila. Razlog za njihov uspjeh nije teško pronaći – nude se artikli poznatih robnih marki po cijenama koje su višestruko niže od onih u regularnim trgovinama. Za mnoge građane, to predstavlja idealnu kombinaciju povoljne kupovine i pristupa kvalitetnim komadima odjeće.
Prema podacima Uprave carina, rabljeni predmeti koji se uvoze i prodaju u Srbiji dolaze iz više od pedeset zemalja. Najviše ih stiže iz država Europske unije, zatim iz Velike Britanije, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Australije. Ova široka mreža zemalja izvoznica jasno pokazuje koliko je trgovina polovnom robom postala globalni fenomen.
U nekim od tih prodavnica moguće je pronaći gotovo novu, elegantnu i visokokvalitetnu odjeću, dok druge nude i dodatni asortiman poput ormara ili manjih komada namještaja. Veliki broj kupaca danas se odijeva isključivo u ovim trgovinama jer smatraju da je odnos cijene i kvalitete daleko povoljniji nego u klasičnim buticima. Ipak, kao i svugdje, uvijek postoje izuzeci – nepažnja pojedinih trgovaca ili kupaca može ponekad pokvariti ukupan dojam, posebno kada se na policama nađu komadi koji nisu prikladni za daljnju prodaju.
- Prilikom uvoza ovakve robe u Srbiju, Carinska uprava dužna je pridržavati se smjernica koje je još 2004. godine propisalo Ministarstvo zaštite okoliša. Smjernice jasno definiraju koje kategorije rabljene robe mogu ući u zemlju, a koje se tretiraju kao otpad i stoga im je uvoz zabranjen.
Prema važećim pravilima, za uvoz rabljene odjeće nije potrebna posebna dozvola pod uvjetom da roba spada u tzv. extra kvalitetu ili u prvu klasu. Extra kvaliteta podrazumijeva odjeću koja je praktički nova, dok prva klasa dopušta manja oštećenja ili sitne mrlje, ali i dalje zadržava visok nivo upotrebljivosti. Takva odjeća se smatra pogodnom za tržište i može se slobodno uvoziti.
S druge strane, odjeća i obuća koja je umrljana, poderana ili pretjerano nošena ne smije prelaziti granicu jer se po zakonu tretira kao otpad. U takvim slučajevima uvoz je strogo zabranjen, a cilj ovih odredbi je zaštititi domaće tržište od robe koja nema nikakvu vrijednost, kao i spriječiti potencijalne ekološke i zdravstvene rizike.
Da bi proces bio transparentan, sva rabljena odjeća koja ulazi u zemlju mora biti razvrstana i opremljena detaljnom specifikacijom. Na taj način omogućava se brža i preciznija kontrola na granici. Carinici odmah pri ulasku robe u slobodni promet mogu utvrditi da li deklarirana roba odgovara stvarnom stanju i spriječiti eventualne zloupotrebe.
- Posebno zanimljivo pravilo odnosi se na rabljenu obuću. Za razliku od odjeće, obuća se prema mišljenju Ministarstva zaštite okoliša ne može na odgovarajući način dezinficirati niti poboljšati u pogledu kvalitete. Upravo zato se svaka rabljena obuća smatra otpadom i njezin uvoz u Srbiju nije dopušten, čak ni kada je namijenjen za humanitarne svrhe. Ova mjera uvedena je iz zdravstvenih i higijenskih razloga, jer korištena obuća može predstavljati rizik od širenja različitih bakterija i gljivičnih infekcija.
Važno je naglasiti da, nakon što roba prođe carinsku kontrolu i uđe na teritorij Srbije, Carinska uprava više nema nadležnost nad kontrolom kvalitete na domaćem tržištu. To znači da oni ne prate kako trgovci skladište ili izlažu odjeću, niti provjeravaju njen daljnji promet. U tom segmentu odgovornost prelazi na same prodavce, ali i na inspekcijske organe koji nadziru trgovinu unutar zemlje.
Sve ove regulative pokazuju koliko je pitanje rabljene odjeće i predmeta složeno i zahtjevno. S jedne strane, trgovine polovnom robom donose brojne prednosti potrošačima, omogućavajući im da za relativno male iznose nabave kvalitetne komade odjeće. Također, ovakav vid trgovine može se posmatrati i kroz ekološku perspektivu, jer ponovna upotreba odjeće smanjuje količinu tekstilnog otpada i doprinosi održivosti.
S druge strane, postavlja se pitanje sigurnosti i higijene, pa se zato uvoz strogo regulira i kontrolira. Zabrana uvoza dotrajale odjeće i obuće ima za cilj da zaštiti zdravlje građana, ali i da spriječi zatrpavanje tržišta proizvodima koji nisu upotrebljivi.
U konačnici, trgovina second hand robom u Srbiji nastavlja rasti i razvijati se. Građani sve više uviđaju prednosti ovakve kupovine, a trgovci nastoje zadovoljiti potražnju nudeći raznovrstan i kvalitetan asortiman. Uz pravilnu kontrolu i pridržavanje zakonskih smjernica, ovakva trgovina može dugoročno donijeti i ekonomske i ekološke benefite društvu.
