Predrag Cune Gojković je, kako su mnogi pisali i komentarisali, bio najveći gospodin na našoj estradi. Bio je porodičan i tih čovek koji nije voleo da bude u centru pažnje, a skandali su ga često zaobilazili.
Nažalost, Gojković je 2013. doživio moždani udar koji mu je uvelike zakomplicirao život. Tijekom godina se trudio oporaviti, ali njegovi su zdravstveni problemi uzeli danak, čineći kretanje i govor izazovnim. Ipak, usprkos tim fizičkim poteškoćama, Tsune je zadržao svoju vedru narav, želju za životom i, što je najvažnije, svoj osebujni smisao za humor.
- Godine 2015., dvije godine nakon moždanog udara, prisustvovao je dodjeli nagrada Udruge skladatelja. Iako je djelovao vidno krhko i trebao mu je štap za oslonac, njegov vedar duh i britka pamet su blistali. Kada su ga pitali za zdravlje, ponizno je odgovorio: “Dobro sam”. Iako je moj glas donekle oslabio, moj optimizam ostaje netaknut. Još uvijek mogu hodati i komunicirati s drugima.” Unatoč značajnim izazovima koje predstavlja moždani udar, stalno je napominjao kako se osjećao “sretnim u nesreći”, budući da je još uvijek živ i da je imao vremena uživati sa svojim voljenima.Najteži aspekt za njega bio je propuštanje prilike za interakciju s drugima, zbog čega se osjećao potišteno.
“Život mi se sada čini monotonim”, rekao je. “Samo krevet, WC i stol za obroke — doručak, ručak i večeru. To mi je izazovno. Ne mogu hodati, a stvarno bih trebao malo više vježbati”, dodao je, a glas mu je bio obojen tugom ipak otkrivajući razumijevanje da je starost uzela svoj danak. Sve vreme borbe sa bolešću nepokolebljivu brigu o njemu su imale supruga Leposava i njihove ćerke Katarina i Nataša.
- Njegova obitelj pružila mu je ogromnu podršku u najtežim trenucima, a supruga je marljivo vodila svaki aspekt njegovog oporavka. Katarina i Natasha stajale su uz njega, pružale utjehu i ljubav, osiguravajući da se nikada ne osjeća sam.2017. godine sahranjen je u Aleji zaslužnih građana, gdje mu je na grobu dirljiv govor održala njegova kći, glumica Katarina Gojković.
– Sinoć sam razmišljao kako da počnem. Proteklih pet dana ti i ja smo vodili tihi dijalog. Poticala si me da ostanem jaka za mamu, Natashu, Miju, Sergeja i sebe. I jesmo, tata. Spomenuli ste da ste imali sve, da ste bili otac, i što je najvažnije, imali ste obitelj. Naviru mi sjećanja: naše djetinjstvo, trenuci vašeg i maminog plesa, dječji smijeh… Moje misli odjednom prekida zvonjava telefona.
Ljudi iz cijelog svijeta tuguju, a mi im nudimo utjehu. Da, tata, bio si nevjerojatan čovjek. Vraćam se našem neizgovorenom razgovoru, znajući da je On s vama i da vas vodi u tišini. Bez obzira na sve što si učinio za svoj narod i svoju zemlju, tvoja uloga oca nama najviše znači. Hvala ti, tata, što živiš pošten život. Putuj s Bogom i anđelima i nadam se da ćemo se jednog dana opet vidjeti – rekla je Katarina Gojković.Predrag Gojković Tsune ispraćen je uz glazbu violine i poznatu melodiju „Kafu mi draga peći.
