U današnjem članku vam pišemo na temu praznika koji pravoslavni vjernici obilježavaju s posebnim poštovanjem Sveti Stefan i Jelena Štiljanović. Želja nam je da približimo njihovu priču jednostavnim riječima, onako kako bi se prepričala prijatelju, jer ovakve priče uvijek nose poruku nade i snage.
Sveti Stefan je rođen na crnogorskom primorju, u plemenu Paštrovića. Njegovi roditelji bili su poznati po pobožnosti, pa nije iznenađenje što je i on od malih nogu pokazivao sklonost ka vjeri i dobroti. Ljudi su ga opisivali kao mladića koji je uvijek imao srce okrenuto ka Bogu, ali i čovjeka koji je volio da pomaže onima oko sebe.
Kako je sazrijevao, Stefan je svoju vjeru pretvarao u djela. Bio je odlučan da život usmjeri prema ispunjavanju volje Božije, učeći iz Svetog Pisma i primjenjujući naučeno u svakodnevnim postupcima. Njegova posvećenost nije ga udaljila od praktičnih stvari – bio je i sposoban vojnik, vješt u ratovanju, ali i hrabar kada je trebalo stati pred neprijatelja. Upravo ta hrabrost došla je do izražaja u borbama protiv Turaka, gdje se Stefan pokazao kao pravi vođa.
- U želji da služi svom narodu, Stefan je napustio rodni kraj i preselio se u Srem, gdje je preuzeo titulu srpskog despota. Dobio je na upravu mjesto Morović, a narod ga je brzo zavolio jer je uvijek nastojao da čini dobro. Njegova vladavina nije bila obilježena tiranijom, već pravdom i brigom za ljude. Trudio se da bude blizak običnom čovjeku, da pomogne gdje može i da izbjegava svako zlo.
Posebno se pamti ono što se dogodilo nakon njegove smrti. Na njegovom grobu često se pojavljivala svjetlost, kao znak da je njegova duša našla mir u Gospodu. Upravo zahvaljujući toj svjetlosti, njegove mošti su otkrivene i počele se čuvati kao svete. Dugo vremena bile su smještene u manastiru Šišatovcu, sve dok tokom Drugog svjetskog rata nisu prenesene u Beograd. Danas počivaju u Sabornoj crkvi, uz tijelo kneza Lazara, čime se dodatno naglašava njihov značaj.
Stefanova supruga Jelena ostavila je jednako dubok trag. Kada je svjedočila čudesima i vidjela da tijelo njenog muža nije podleglo propadanju, odlučila je da ostatak života posveti Bogu. Zamonašila se i prihvatila podvig duhovnog života, postajući primjer odanosti i vjernosti ne samo suprugu, već i vjeri koju su oboje živjeli.
Danas, kada pravoslavni vjernici obilježavaju ovaj praznik, posebno mjesto zauzima molitva Svetom Stefanu. Vjeruje se da ona može donijeti olakšanje u teškim trenucima i pomoći onome ko je u nevolji. To je molitva koja podsjeća na Stefanovu pravednost i na njegovu ulogu zaštitnika, ali istovremeno i na činjenicu da se u molitvi uvijek može pronaći mir. Molitva ne znači da će svi problemi nestati, ali znači da se čovjek neće osjećati sam u borbi sa njima.
- Ovaj praznik nije samo podsjećanje na prošlost. On govori i o sadašnjem trenutku, o tome koliko nam je važno da se zaustavimo u užurbanom ritmu današnjeg života i da se okrenemo onome što nas smiruje. Priča o Svetom Stefanu pokazuje da hrabrost i dobrota mogu trajati vječno, čak i kada čovjek ode sa ovoga svijeta. Njegov primjer živi kroz narodnu tradiciju, kroz crkvene običaje i kroz vjernike koji mu se obraćaju molitvom.
Iako je prošlo mnogo vjekova, ono što ostaje isto jeste ljudska potreba za nadom. Upravo to donosi praznik – podsjetnik da uvijek postoji način da se pronađe svjetlost, čak i kada izgleda da je tama pregolema. Molitva Svetom Stefanu postaje most između prošlosti i sadašnjosti, između neba i zemlje, ali i između čovjeka i njegovih unutrašnjih borbi.
Neki možda vjeruju da molitva ima čudesnu moć, dok drugi u njoj vide način da se smire i saberu misli. U oba slučaja, njena snaga se ne dovodi u pitanje. Iskrena molitva, izgovorena iz srca, može donijeti mir kakav ne pruža ništa drugo. Zato je važno pronaći makar nekoliko minuta danas i posvetiti ih obraćanju Bogu, uz molitvu Svetom Stefanu.
Na kraju, praznik Svetog Stefana i Jelene Štiljanović nije samo vjerski datum. On je prilika da razmislimo o tome šta ostavljamo iza sebe. Stefan i Jelena ostavili su trag koji ni vrijeme ni ratovi nisu mogli izbrisati. Oni su podsjetnik da dobrota i vjera imaju snagu da prežive vijekove. Njihova priča nas uči da hrabrost, ljubav i predanost Bogu nikada ne prolaze uzalud, već postaju svjetionik drugima.
Zato današnji dan treba doživjeti ne samo kao praznik, već kao trenutak introspekcije. Ako se pronađe malo vremena za molitvu i mir, možda će i ovaj dan postati lakši, a životna iskušenja manje teška. Jer baš kao što je Sveti Stefan svojim životom pokazao, vjera može biti najjače oružje i najveća utjeha u ljudskom životu
