Iako se najviše govorilo o sultaniji Hurem i njenom zanosnom izgledu, malo ko zna da je Gulčemal zapravo bila još izuzetnija dama. Ova žena posebne lepote očarala je sultana Abdulmedžida i ubrzo postala njegova supruga. Gde god bi se pojavila, plenila je svojom pojavom, iako je sultan imao devet žena, on je nju najviše voleo. Bio je spreman da uradi sve za ovu Bosanku, ali je, nažalost, strašna bolest rano okončala njen život.
- Konkretno, osobni život Abdulmejida I bio je prilično uzbudljiv. Njegova ljubav prema ženama dovela ga je do brojnih partnerica, što je rezultiralo raznim problemima za njega. Ti su odnosi iscrpili sredstva namijenjena sudu, što je natjeralo Tursku da po prvi put u povijesti zatraži financijsku pomoć iz inozemstva. Naposljetku, požalio se u svojim posljednjim riječima: “Moje žene i kćeri su me dokrajčile…
Među svim njegovim ženama, Gulçemal Kadın Efendi imala je najveći značaj. Supruga sultana Abdulmedžida postala je 27. marta 1843. godine i rodila petero djece, među kojima i budućeg sultana Mehmeda Rešada. Od prvog sultana Osmana I., koji je vladao od 1299. do 1324. godine i po kojem je carstvo dobilo ime, do posljednjeg sultana Mehmeda VI., koji je vladao od 1918. do 1922. godine, trideset i šest sultana Osmanskog carstva imalo je mnogo žena. Te žene uglavnom nisu bile Turske ili čak Muslimanke; potjecali su iz raznih regija unutar Otomanskog Carstva, a neki su bili Židovi koji su prešli na islam. Ostali su zapaženi u povijesti po značajnim ulogama koje su igrali u jednom od najstrašnijih carstava u ljudskoj povijesti.
Oni su oblikovali i život i politiku, a životopisi brojnih pojedinaca poslužili su kao modeli za pisanje romana i, u novije vrijeme, za scenarije nadaleko hvaljenih televizijskih serija. Putovanje je počelo, naravno, s poznatom i zadivljujućom Hurrem, izvanrednom suprugom Sulejmana Veličanstvenog. Među tim utjecajnim ličnostima bila je i Gulçemal Kadın Efendi, sama po sebi značajna prisutnost.
Od Sarajeva do Istanbula pratila ju je sestra Bimisal. Godine 1840. njena ljepota je očarala Abdulmedžida, što je dovelo do njihovog vjenčanja. Iste godine rodila je kćer po imenu Fatma Sultan, a dvije godine kasnije još jednu kćer, Refiju. Godine 1843. rodila je sina, koji će kasnije postati sultan Reshad. Tragično, umrla je kada je Reshad imao samo sedam godina, nesposobna se boriti s tuberkulozom unatoč svojoj mladosti. Njemački liječnik Spitzer, koji ju je liječio, rekao je o njoj:
“Dok je razmotala šal, zapanjio me prizor nevjerojatno lijepe žene ispred mene; nikada nisam susreo nekoga tako zadivljujuće…Nakon što joj je postalo loše, sultan Abdulmedžid je poslao svoju suprugu glavnom dvorskom liječniku Ismail-paše. Izražavajući svoju zabrinutost u vezi s njenim stanjem, sultan se obratio Ismail-paši:
“Ova je žena jedina supruga prema kojoj gajim najdublju naklonost u svom srcu. S njom sam podijelio svoj život i moja povezanost s njom je iskrena.” Tragično, unatoč medicinskim naporima dostupnim u to vrijeme, Gulçemal Kadın Efendi je podlegao tuberkulozi, preminuvši 16. studenog 1851. u Ortakoyu. Ipak, sjećanje na simpatičnu Sarajku i njeno “lice lijepo kao ružine latice” ostaje trajno.
Gulcemal ima značajan položaj u pomorskoj povijesti Turske, kao što se spominje u poeziji Bedri Rahmija Ejuboglua. Ovaj brod je dobio ime u čast Sarajke Gulcemal, čija se ljepota nastavila slaviti dugo nakon njene smrti.
“Kad zamislim Istanbul, Gulcemal mi pada na pamet / U kući sa zemljanim krovom u Anatoliji / Gulcemal je mjesto gdje se pjevaju / Mlijeko slobodno teče iz slavina / Ruže cvjetaju na njegovim jarbolima / Moje djetinjstvo se odvija u kući punoj prljavštine krov u Anatoliji / Putovanje u Istanbul / Dolazak uz Gulcemal.” Priča potječe iz Belfasta. Porinut 15. srpnja 1874., brod je nazvan “Germanic”. Bio je to izniman brod za svoje doba, među prvom generacijom opremljenih propelerima. Dug 142 metra, “Germanic” je imao dva dimnjaka i četiri jarbola.
Osmanlije su 1911. kupile plovilo za 25.100 zlatnih lira, nazvavši ga “Gulčemal”, naslov inspiriran majkom sultana Mehmeda Rešada. S 37 godina, Gulçemal je opisana kao “s licem lijepim poput ruže”, a njezina početna misija uključivala je prijevoz turskih vojnika u Jemen. Tijekom teških godina Prvog svjetskog rata “Gulçemal” je funkcionirao kao bolnički brod, a tijekom povratka iz Çanakkalea u Istanbul pogodio ga je torpedo s britanske podmornice.
Nakon rata, brod je olakšao putovanje imigranata koji su željni da pobjegnu od sukoba i potraže nove prilike u Americi, među kojima su bili i mnogi Turci. Postao je prvi turski brod koji je stigao do SAD-a. “Gulçemal” je u nekoliko navrata dočekao Mustafu Kemala Ataturka, a 1934. godine ugostio je iranskog šaha Rezu Pahlavija. Brod je inspirirao brojne putnike, pjesnike, slikare i pisce prije nego što je završio svoja putovanja 1937. Dulje vrijeme ostao je usidren u Zlatnom rogu prije nego što je konačno prodan Italiji 1950.
Koje je radnje poduzeo Abdulmedžid I?Abdulmedžid I. služio je kao osmanski sultan od 1839. do 1861. Dobro obrazovan i liberalan vladar, bio je prvi sultan koji je razgovarao na francuskom i nastavio reformske inicijative koje je pokrenuo njegov otac Mahmud II. Svojim je ediktima proglasio pravnu jednakost svih građana i proširio građanska i politička prava kršćanskim podanicima. Primarni cilj ovih reformi bio je očuvanje osmanske države. Reorganizirao je vojsku, uveo obveznu vojnu službu, donio nove zakone koji pokrivaju kaznena, trgovačka i pomorska pitanja i uspostavio mješovite građanske i kaznene sudove koji su uključivali i europske i osmanske suce.
Njegovi napori doveli su do stvaranja Ministarstva obrazovanja, a također je osnovao osmansku školu u Parizu. Vanjska politika Abdulmedžida I. bila je usredotočena na poticanje prijateljskih odnosa s europskim silama kako bi se održao teritorijalni integritet Osmanskog Carstva. Unatoč usponu na prijestolje kao dječak u srpnju 1839. godine, postigao je te ciljeve uz pomoć nekolicine povjerljivih suradnika.
Uložio je sve napore kako bi uskladio Osmansko Carstvo sa suvremenim europskim silama, koje su hvalile njegove reforme koje su se ticale kršćana i manjina unutar carstva. Međutim, te iste ovlasti ometale su njegove pokušaje centralizacije i ponovnog preuzimanja vlasti u Bosni i Hercegovini, kao iu Crnoj Gori. Osim toga, natjerali su Osmanlije da daju autonomiju Libanu i značajno olakšali Rumunjskoj put ka nezavisnosti, prenosi stav.ba.
Tijekom svoje vladavine, Abdulmedžid je započeo restauraciju Aja Sofije, izgradio palaču Dolmabahçe i uspostavio prvo francusko kazalište u Istanbulu. Tijekom tog razdoblja postavljeni su temelji za suvremene turske institucije, od administracije do sveučilišta. Također je donio napredak u modernoj medicini, inženjerstvu i pravu.
