Kralj ciganske glazbe je ubjedljivo pokojni Sinan Sakić. Njegove pjesme se slušaju i dan danas, a većina njegovih kolega na svojim nastupima pjeva njegov veliki hit “Od kako sam se rodio”. Slijedi i njegova životna priča….
Sinanu Sakiću, tvorcu dragih hitova koji izazivaju i radost i tugu, nedostajalo je formalno glazbeno obrazovanje. Međutim, njegov je glas imao moć pobuditi duboke emocije kod slušatelja, jer je pjevao iz dubine svoje duše kad god je nastupao pred publikom. Ta mu je autentičnost pridonijela statusu jednog od najslavnijih pjevača narodne glazbe. Iako nas je prerano napustio, njegove pjesme i dalje blistaju, postaju sve traženije i osiguravaju da nikada ne bude zaboravljen.
Ostat će zapamćena njegova strast prema glazbi, životu i iskrenost. Uvijek iskren, otvoreno se suočavao sa svojom borbom s drogom, alkoholom, obitelji i djecom. Ono što ga je izdvajalo od ostalih umjetnika bila je njegova sposobnost da kroz svoju glazbu izrazi i bol i radost postojanja. Kako je Sinan proveo svoje posljednje dane? I nakon mnogo godina Sabina, Sinanova supruga, još uvijek se bori da prihvati njegov odlazak u 61. godini života. “Često tvrdimo da vrijeme liječi sve rane, ali to nije točno. Iako ti vrijeme može pomoći da se pomiriš s njegovom odsutnošću, osjećam da je on uvijek prisutan, pazi na mene.
To nije nešto što se može popraviti, ali ti Naučite se prilagoditi praznini koja ostaje iza vas”, ispričala je Sabina za “Kurir” i dodala: Čeznem za njegovom ljubavlju i pažnjom, želim da je prisutan. Jako mi nedostaje. Svaki put kad sjednem za ručak ili se spremam za spavanje, osjetim njegovu odsutnost. Zbog toga više ne jedem za velikim stolom. Sjećanja me prate gdje god idem. Povremeno ostavim telefon uključen preko noći, nerado ga isključim, nadajući se da bi on mogao nazvati. Ima trenutaka kada naiđem na njegove košulje i pomislim, “Nisam ovo oprao”, što me navede da sjednem i plačem, podsjećajući se da se on neće vratiti. I dalje vjeruje da je liječnički nemar doveo do njegove prerane smrti.
Sabina je za “Kurir” ispričala da i dalje smatra da je nemar liječnika doprinio nesretnim aspektima njegovog liječenja. Spomenula je da je nakon toga bila toliko odvojena da nije primijetila druge probleme, osjećajući se kao da je u polukomi. Osjećajući da je njegovo vrijeme blizu, inzistirao je na otpuštanju iz bolnice protivno liječničkom savjetu. Skinuo je sve cijevi s vrata i zatražio od nje da potpiše dokument kojim pokazuje da se namjerava vratiti u svoj stan i biti sa svojom obitelji. Kod kuće smo sve uredili kao da je bolničko.
Liječnici su obilazili svakodnevno. U svojim posljednjim danima iskusio je minimalnu patnju i nikakvu značajnu bol. Nitko od nas nije očekivao njegov odlazak. Preminuo je na mojim rukama, na mojim rukama. Namjeravali su otputovati u inozemstvo na liječenje. Dogovorili smo putovanje u Tursku na transplantaciju jetre i ja sam trebala biti ta koja će mu je donirati. Nakon što je preživio kliničku smrt u Tuzli, uputili smo se na Tajland, gdje je vjerovao da će se popraviti.
Uz pomoć indijskog liječnika i biljnih lijekova bavio se jogom, meditacijom i ulagao mnogo truda. Na kraju je izrazio želju da sudjeluje u nekim predstavama, te je potpisan ugovor sa Sašom Matićem i Šabanom; i sam je prije smrti uspio nastupiti na pet događanja. Stalno je izjavljivao: “Ozdravit ću” i imao je planove za turneju. U svibnju se javio Banetu Obradoviću da dogovori termin za Taš u lipnju, no on je preminuo 1. lipnja. Rekla sam Banu: “Sine, nije mu dobro”, ali on je ostao odlučan. Pitanja vezana uz oporuku. Sabina je otvoreno govorila o svojim poteškoćama sa Sinanovom obitelji, posebno s njegovim sinom Rashidom, koji je preminuo u zatvoru.
- – Nitko nije ponudio nikakvu pomoć, što nisam očekivao jer nas nikada nisu posjetili za Sinanova života. Vjerujem da je postojao dugi period u kojem Sinan nije komunicirao sa svojom obitelji. Kad sam se udala za njega, već su se suočavali s nekim problemima. Bilo je slučajeva kada sam se osjećao izgubljeno kako se nositi s tim. U prvih deset dana smršavio sam 17 kilograma; Samo sam sjedio u tišini, vjerojatno prolazeći kroz neki oblik mentalnog šoka. Ostao sam tako dvije godine, dok konačno nisam pronašao svoj glas. Boli me što se nitko nije obratio da se raspita kako sam. Bilo je teških financijskih razdoblja kada su mi odlučili ne pomoći.
Nakon njegove smrti, on je tom zatvoreniku (Rašidu) prodao stan koji sam mu ja prepisala za 11.000 eura – napomenula je Sabina, pa nastavila: Grob pjevača Sinana Sakića svakodnevno privlači pažnju brojnih posjetitelja, a desetine ljudi dolaze ne samo iz Srbije, već i iz cijelog svijeta kako bi mu odali počast tijekom cijelog tjedna. Mnogo se raspravljalo o razlozima zbog kojih spomenik slavnoj zvijezdi nije izgrađen dulje vrijeme.
“Često odlazim u Sinanov vječni dom. Uložio sam trud i nisam se odmorio dok sve nije završeno na njegovo zadovoljstvo. Ipak, moram priznati da je u ovih pet godina bilo trenutaka kada sam se osjećao prilično ljut zbog Sinanova odlaska Mene, a jedno vrijeme nisam imala želju posjećivati, ali nakon nekog vremena počela sam se vraćati,” priča Sabina. Sinanov spomenik danas se ističe kao zaista jedinstven, jer je korišteni bijeli mramor dovezen iz Turske zbog nedostatka dostupnih komada u Srbiji. Sabina je u znak poštovanja izdvojila 20.000 eura za izradu Sinanova trajnog spomenika.
