U večernjim satima stigla je vijest koja je potresla ne samo vojsku, već i čitavu javnost – u Vojnoj bolnici u Nišu preminuo je Milan Stanković, stariji vodnik prve klase i pripadnik čuvene 63. padobranske brigade.
Njegova smrt nastupila je nakon teških povreda zadobijenih tokom izvođenja padobranskog skoka, rutinske vježbe koja se, nažalost, pretvorila u tragediju. Nesreća se dogodila na vojnom aerodromu Narednik-pilot Mihajlo Petrović oko 17:20 časova, a iako su ljekari činili sve da ga spasu, borba za njegov život završila je neuspješno.
Ovaj gubitak ostavio je snažan trag u srcima njegove porodice, saboraca i svih onih koji su ga poznavali. Vijest o njegovom odlasku raširila se velikom brzinom, izazivajući osjećaj tuge i praznine. Za mnoge je Milan bio simbol hrabrosti i predanosti, a njegov prerani odlazak podsjetio je na rizike koje sa sobom nosi vojnički poziv.
- Prema saopštenju Ministarstva odbrane, Stanković je tokom prizemljenja zadobio ozbiljne povrede koje su zahtijevale hitnu medicinsku intervenciju. Vojni ljekari odmah su reagovali, pruživši mu prvu pomoć i pokušali da ga reanimiraju. Potom je hitno prebačen u bolnicu, gdje su specijalisti nastavili borbu za njegov život. Ipak, i pored svih napora, on je preminuo nešto prije 19 časova. Ovaj događaj jasno pokazuje koliko vojni treninzi, posebno padobranski skokovi, mogu biti opasni i koliko hrabrosti zahtijeva svaka takva misija.
Na mjesto događaja odmah su izašli nadležni organi i formirana je komisija Generalštaba Vojske Srbije koja ima zadatak da istraži sve okolnosti tragedije. Biće ispitane procedure, sigurnosni protokoli, kao i tehnički detalji vezani za opremu i izvođenje skoka. Posebna pažnja posvetiće se mogućim propustima, kako bi se spriječilo da slične nesreće ponove. Za vojsku, ovakva istraga nije samo čin formalnosti, već i obaveza prema svima koji svakodnevno izlažu svoje živote riziku služeći domovini.
Milan Stanković rođen je 25. decembra 1983. godine. Svoju vojnu karijeru započeo je 2005. i gotovo dvije decenije posvetio je služenju otadžbini. Tokom karijere stekao je reputaciju izuzetno profesionalnog i požrtvovanog vojnika, poznatog po disciplini i spremnosti da svoje iskustvo dijeli s mlađim kolegama. Bio je uključen u obuku novih regruta i nerijetko ih je ohrabrivao vlastitim primjerom, pokazujući šta znači služiti zemlji. Njegova predanost i ljubav prema vojnim vrijednostima činile su ga uzorom mnogima.
Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece, koji su u njemu imali stub podrške i ljubavi. Njegov odlazak za njih predstavlja nezamisliv gubitak, ali i podsjetnik na snagu čovjeka koji je živio za druge. U njihovim životima ostaće trajna praznina, ali i sjećanja na oca i muža čija će hrabrost nastaviti da inspiriše.
- Tragedija je izazvala talas tuge i saosjećanja širom zemlje. Ministar odbrane Bratislav Gašić i načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović, uputili su saučešće porodici i naglasili koliko je Stanković bio cijenjen među saborcima i komandantima. Na društvenim mrežama, vojnici, prijatelji i građani dijelili su uspomene na njega, podsjećajući na njegovu dobrotu, ljudskost i spremnost da uvijek pruži ruku onome kome je bila potrebna.
Ovaj događaj ponovo je otvorio raspravu o sigurnosti vojnih obuka, naročito padobranskih skokova. Iako su procedure stroge, vojni analitičari upozoravaju da uvijek postoji prostor za poboljšanja. Čak i najmanja greška, bilo u pripremi ili tokom izvođenja skoka, može imati fatalne posljedice. Zbog toga mnogi smatraju da vojska mora dodatno ulagati u modernizaciju opreme, unapređenje procedura i stalnu edukaciju vojnika.
Stankovićeva smrt, iako bolna, može poslužiti kao opomena i podsticaj za unapređenje sistema sigurnosti u vojsci. Svaki izgubljeni život nije samo tragedija za porodicu i kolege, već i gubitak za društvo u cjelini. Njegova žrtva mogla bi postati osnova na kojoj će se graditi bolji uslovi za sve one koji hrabro biraju vojnički poziv.
U sjećanjima svojih saboraca, Stanković će ostati upamćen kao vojnik koji je živio za svoju domovinu. Njegova hrabrost, lojalnost i posvećenost biće dio vojne tradicije i uspomena koje neće izblijediti. Njegov život, iako prerano završen, ostaje simbol požrtvovanosti i nesebične službe, a njegova priča ostaće urezana u srcima onih koji su ga poznavali i poštovali.
Njegov duh nastaviće da živi kroz porodicu, saborce i generacije mladih vojnika koje je inspirisao. Odlazak Milana Stankovića podsjetnik je da se iza svake uniforme krije čovjek od krvi i mesa, sa svojim snovima, porodicom i ljubavlju prema domovini, i da je svaka žrtva vojnika neizbrisiv dio istorije jedne zemlje
