Petrija je bila očeva mezimica, ponos i dika kneza Miloša Obrenovića, njegova najstarija ćerka i prvo dete koje je preživelo ranije detinjstvo. Odgajao ju je strogo i tradicionalno, bez previše sentimentalnosti i nežnosti. Ipak, to nije sprečilo Petriju da postane, svesno ili nesvesno, simbol promena i duh moderne Evrope koji je neizbežno stizao u Srbiju.
Knez Miloš je sklopio brak samo jednom. U dobi od 24 godine oženio se osam godina mlađom Ljubicom Vukomanović, a par je ostao sve do njezine smrti 1843. godine, kako bilježi “Istorijski zabavnik”.U razdoblju od nepunih četrdeset godina, Ljubica i Miloš primili su u svoju obitelj osmero djece – četiri sina i četiri kćeri – Petra, Petriju, Jelisavetu (Savku), Gabrielu, Mariju, Milana, Mihaila i Teodoru.
- U ranom djetinjstvu Petar je preminuo, dovodeći Petriju, prvorođenu kći, u ulogu najstarijeg kneževog djeteta i njegove voljene partnerice, koju je bezgranično cijenio unatoč njezinoj inherentno strogoj i nepopustljivoj naravi. S druge strane, ostala je poslušna i poslušna kći, dosljedno se pridržavajući očevih želja.
Očev miljenik.Petrija je rođena 1808. godine u selu Brusnica, u općini Gornji Milanovac. Patrijarhalna ličnost, knez Miloš smatrao je da ženska djeca ne treba da se školuju. Umjesto toga, od njih se očekivalo da ispunjavaju uloge uzornih domaćica, supruga i majki. Zbog toga Petrija nije pohađala školu, a čitalačku vještinu stekla je isključivo preko sinova.
Petria nikada nije izrazila nezadovoljstvo ako joj neka situacija nije odgovarala. Oni koji su je poznavali opisali su je kao suzdržanu, introspektivnu i staloženu mladu ženu, usko povezanu sa svojim domom, majkom i, što je još važnije, ocem. Rijetko je govorila, malo je govorila i stalno je držala pogled spušten.
Nasuprot tome, princ je nastojao pridobiti njezinu naklonost darivajući je raskošnim darovima, obasipajući je svojom pažnjom i, naravno, tražeći prikladnu i imućnu suprugu.Posljedično, Petrija se pojavila kao prva žena u Srbiji koja je prikazana na portretu, značajna pojava u razdoblju kada su takvi prikazi bili krajnje neuobičajeni na Balkanu, posebno kada su u pitanju muške osobe iz visokog društva. Portret je izradio Pavle Đurković; no, nažalost, njegov izgled je danas nepoznat zbog nesačuvanosti.
- Milošev konak u Kragujevcu, u kojem je Petrija često boravila s majkom, uređen je “po europskim standardima” s izvrsnim porculanskim tanjurima i šalicama uvezenim iz Beča. Nakon što je bila spremna za udaju, Petrija je od svog oca uručila izuzetan dar – dijamantni dijadem iznimne ljepote.
Pokloni dostojni princeze.U to vrijeme bila je uobičajena praksa da se djevojke rano udaju, a Petrija je već sa 13 godina privlačila prosce. Ipak, knez Miloš nije htio nikome prepustiti svoju voljenu!Pregovaralo se i dogovaralo se uz razgledavanje i “prosjačenje” nekoliko mladića. Knez je, zajedno sa svojom braćom Jovanom i Jevremom, često posjećivao ugledne srpske obitelji kako bi se uvjerio da su im sinovi bez ikakvih “falinki” i sposobni dobro se brinuti za Miloševu najstariju kćer.
U konačnici, odluka je donesena u korist Teodora Bajića, člana ugledne zemunske trgovačke obitelji. Nakon potvrde da je s mladićem sve u redu, dogovoren je “susret” s Milošem Obrenovićem, pri čemu je mladić djevojci uručio poklone.Petrija je s 15 godina saznao za zaruke u Kragujevcu, a, slično njemu, njegova buduća supruga nije ga upoznala do formalne prosidbe.
Miloš je težio da vjenčanje njegove kćeri nadmaši sva dosadašnja slavlja. Već u vrijeme prosidbe, putevi koji vode do Kragujevca bili su pažljivo pripremljeni, a za ložu su izrađene drvene stolice i stolovi. Ovo je bila izvanredna inovacija u zemlji u kojoj su pojedinci obično večerali na niskim sofama i koristili tronošce za sjedenje. Naime, bila je prva Srpkinja koja se udala u vjenčanici.
Prije vjenčanja Petrije Obrenović, u Srbiji je bio običaj da mladenke nose ili narodnu nošnju ili raskošniju haljinu. No, zbog mladoženjinog podrijetla iz Zemuna – koji se naziva “sa Zapada” – knez Miloš je nastojao osigurati da njegova kćerka ne bude shvaćena kao “obična seljanka”. Stoga je njezino vjenčanje organizirano u skladu sa suvremenim standardima, s ciljem da je se predstavi na način da se ne bi posramili ni neki europski dvorovi.
- Vjenčanje je obavljeno 25. svibnja 1824. u Beogradu. Petrija je odjenula bijelu haljinu izrađenu od venecijanske svile koju je upotpunila bijelim čarapama, bijelim velom, širokim svilenim pojasom u bijeloj boji i bijelim cipelama s gumbima te tako postala prva Srpkinja koja se udala u vjenčanici.
Uz sve to nosila je suncobran i lepezu, oboje mladoženjini darovi, koji su također bili izuzetna novost u još turskom Beogradu. Po izlasku iz crkve, kumovi su počeli bacati novčiće pred okupljeno mnoštvo, što je dosad neviđena praksa u Srbiji. Svadbeno veselje trajalo je dva dana, a zanimljivo je da knjaz Miloš nije učestvovao u slavlju.
On se s Petrijom oprostio u obiteljskoj rezidenciji u Kragujevcu, dok je umjesto njega vjenčanju prisustvovao njegov brat Jevrem Obrenović. Miloš je preko izaslanika prenio svoj blagoslov, navodeći u pismu: „Savršeni blagoslov šaljem, da s mužem svojim budeš sretna i zadovoljna i da s njim uživaš sve blago ovoga svijeta.
Nakon raskošne svadbe, Petrija se preselila u Zemun, gdje je prihvatila život karakterističan za imućne žene na Balkanu tog doba. Bila je cijenjena i cijenjena u obitelji njezina supruga, ističući njezinu dobrotu i velikodušnost, osobito prema onima manje sretnim, za koje je dosljedno izdvajala novčanu potporu.
U braku s Todorom rodila je četiri sina, a nakon što je uz njih stekla sposobnost pisanja, aktivno se dopisivala s bratom Mihailom i, naravno, dragim ocem.Cijelog života dosljedno se potpisivala kao Petrija Obrenović. Umrla je 1870., nakon što je nadživjela sve članove svoje uže obitelji, uključujući oca, majku i svu svoju braću i sestre.
