Iako živimo u 21. veku i ovakva praksa zakonski nije dozvoljena, ugovoreni brakovi i dalje opstaju u nekim delovima Srbije. Jedna od najšokantnijih priča dolazi iz sela Tešnice kod Aleksinca, gde je Radmila Mikulović javno priznala da je prodala svoje dve ćerke i unuku, zarađujući na tome stotine hiljada evra.
U 2019. godini, Radmila je u emisiji prikazanoj na TV Prva otvoreno govorila o ugovorenim brakovima. Nezaposlena žena iz Tešnica iznela je tvrdnje koje su šokirale javnost. “Kada se u porodici rodi žensko dete, mi odmah kažemo da smo bogati. Mlađu ćerku sam prodala za 99.000 nemačkih maraka, stariju za 10.000, a za unuku sam uzela 20.000 evra. Sav taj novac sam uložila u gradnju kuća,” rekla je Radmila pred kamerama, ne skrivajući da planira da u budućnosti “proda” još dve unuke, obe starije od 11 godina.
- Prema njenim rečima, zakon ne može da zabrani ovu tradicionalnu praksu Roma, jer za nju ne postoji zla namera. “Za nas je to običaj. Ako se radi po pravilima, deca su srećna, brak uspeva,” tvrdila je. Međutim, ovakva izjava nosi ozbiljne zakonske posledice, jer trgovina ljudima u Srbiji može biti kažnjena sa do 15 godina zatvora.
U emisiji se pojavila i Radmilina unuka, Andrijana Mikulović, koja je opisala svoje detinjstvo kao traumatično. “Imala sam noćne more. Odmalena sam znala da na vrata mogu da dođu ljudi i pitaju da li imamo devojčice za prodaju. Sanjala sam kako se krijem po ormarima,” ispričala je. Njena priča jasno pokazuje da tradicija koju Radmila brani ima ozbiljne posledice po psihološki razvoj dece i njihove osnovne slobode.
Porodica nije jednoglasna po pitanju ovih običaja. Radmilin sin, Slaviša, i njegova supruga, Marina, otvoreno se protive ugovorenim brakovima. Smatraju da je to necivilizacijski i apelovali su na državne organe da prekinu ovu praksu. “Brak ugovaraju kao kad prodaju stoku. Sa mladoženjine strane kažu jednu cenu, a sa mladine traže višu. Kada negativno komentarišem prodaju ćerki, kažu mi da sam seljak i glupak,” rekao je Slaviša.
Marina je objasnila da se devojčice često ne bune jer su od malih nogu učene da je ovo normalno, ali ih istovremeno drže izolovane. Takvi brakovi, po njenim rečima, obično brzo propadaju, a država bi morala da reaguje kako bi zaštitila decu.
- Radmila, međutim, ne vidi problem u svom postupku. Sama je udata po istom principu – udala se sa samo 10 godina za svog supruga Stanoja, koji je imao 12 godina. Po njenim rečima, tradicija se sprovodi samo kada se proceni da su deca kompatibilna, a kupci su uglavnom gastarbajteri iz Rumunije, Albanije, Nemačke, Bugarske ili Francuske. “Ako se deca ne vole, venčanje propada,” dodaje Radmila.
Dok Radmila brani običaj, njen sin i snaja odlučno se protive takvim praksama. Slaviša ističe: “Da sam morao da se oženim na taj način, nikada ne bih. Mi naše ćerke vaspitavamo daleko od tradicije i verujemo da deca treba sama da biraju.” Porodica jasno deli stavove – dok jedni smatraju ugovorene brakove normalnim, drugi ih vide kao trgovinu ljudima i kršenje prava deteta.
Ova priča otvara ozbiljna pitanja o položaju dece, tradiciji i zakonima u Srbiji. Iako zakonska zaštita postoji, ovakve prakse i dalje opstaju u nekim zajednicama, dok se pojedini članovi porodica bore za prava i slobodu svoje dece. Slaviša takođe ističe da su postojale i ekstremne posledice – u nekim slučajevima, kada mlada nije bila nevina, dolazilo je i do ubistava kako bi se izbegla vraćanja novca.
Priča Radmile Mikulović iz 2019. godine pokazuje da, uprkos zakonskim zabrana, tradicija i dalje ima snažan uticaj u nekim zajednicama, a deca su najranjivija grupa pogođena ovom praksom. Jasno je da je neophodno da država, porodice i društvo zajedno rade na zaštiti prava dece i suzbijanju ovakvih oblika trgovine ljudima.