Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 2. avgusta obeležavaju praznik posvećen svetom Iliji, za koga su vezani brojni običaji i za kojeg se veruje da ima čudotvornu moć.U to se uverio i čuveni trubač Dejan Petrović, koji je pre nekoliko godina na ovaj praznik doživeo stravičnu saobraćajnu nesreću iz koje je pukom srećom izašao živ.
- Dok se vraćao u Užice, Dejan je, shrvan iscrpljenošću, nenamjerno zadrijemao u vožnji, ali tvrdi da ga je upravo Sveti Ilija izbavio od neminovne tragedije.Na naš značajni blagdan i Sveti Ilija i ja smo zaokupili Božju pažnju. Nije postojao nijedan drugi čimbenik koji mi je spasio život. Tog dana sam krenuo na put za Užice potpuno novim vozilom koje sam nabavio samo dva dana ranije.
Svrha ovog putovanja bila je odlazak na tehnički pregled u pratnji supruge i djeteta. Unatoč potpunoj svjesnosti svog umora zbog zahtjevnog tempa tih dana i brojnih nastupa, donio sam odluku da nastavim. No, dolaskom u Ovčar toplice iscrpljenost me savladala do te mjere da sam shvatio da više ne mogu nastaviti vožnju. Slijedom toga, skovao sam plan da se odmorim sat vremena.Na žarki dan blagdana Svetog Ilije, točnije 2. kolovoza, dogodio se nesretni slučaj, potvrđuje i njegov iskaz, označivši ga kao najtopliji dan u godini.
Shvativši da nisam u mogućnosti nastaviti voziti, obratio sam se supruzi kako bih je obavijestio o svojoj odluci da stanem i odmorim se, uvjeravajući se da razumije zašto će moj telefon biti isključen. Dok me sunce uporno obasjavalo, potražio sam utočište u manastiru Vavedenje, gdje bi hladovina kraj fontane bila savršeno mjesto za drijemanje. Nakon što sam završio poziv, nastavio sam u tunel, osjetivši trenutačno olakšanje njegove hladne atmosfere. U tom trenutku, dok sam se predavao iscrpljenosti, odlutao sam za volan, potpuno nesvjestan što se zatim dogodilo. Dejan se probudio iz sna baš kad je počeo da se spušta u dubinu ponora.
Dok sam izlazio iz tunela, držao sam se ravno i snažno sam se sudario s nepopustljivim betonskim stupovima. Osjećao sam se kao da ih jašem, a automobil se od sudara prevrnuo i jurnuo prema provaliji. Vozilo se više puta prevrnulo, ali svaki put sam se probudio baš kad sam bio na rubu pada. Vjerujem da sam izbačen iz auta i okrznuo se o nekoliko stabala tijekom kaosa. Kad sam u trenu došao k sebi, moj stisak na volanu se čvršće stegnuo od čistog užasa. U tom trenutku misli su mi bile zaokupljene isključivo mojom voljenom kćeri Jovanom i ogromnom tugom što je možda više nikada neću vidjeti. Ovo su potresne riječi koje je Dejan Petrović izgovorio u emisiji “Survivors” na K1 televiziji.
U dubinama dubokog ponora pronašao je utjehu i jasnoću, dijeleći svoja razmišljanja o tome što ga je na kraju spasilo od tame.Spasio me posljednji preostali drveni trozubac u blizini vodene površine, koji je točnije opisan kao kombinacija mulja i mulja. Itekako sam svjestan da kad bih upao, ne bi bilo spasa. Obuzet strahom od vode, molio sam višu silu da me poštedi ove sudbine. U trenutku očaja uspio sam otvoriti krovni otvor i skočiti kroz njega.
Osjećaj je neodoljiv, dok se nalazim kako teturam na rubu bez pogleda na autocestu ispod. Gledajući kroz lišće, primjećujem skupinu časnih sestara iz obližnjeg samostana kako gledaju u mom smjeru. Nisu svjesni moje prisutnosti, ali ja ih jasno vidim. Unatoč dozivanju u pomoć, moj se glas ne čuje usred meteža. Počinje me hvatati paranoja dok razmišljam o tome da sam možda nestao u zraku, slično kao u filmovima. Prolazi mi misao da sam možda stradao, jer moji povici iz ponora ostaju bez odgovora – ispričao je.
U tom trenutku mi je privukao pozornost jednog muškarca, što ga je natjeralo da požuri. Zabrinut za moju dobrobit, raspitivao se o mom stanju, ali nisam mu odgovorila. Sve što sam mogao razumjeti bila je njegova hitna molba da isključim paljenje automobila kako bih spriječio potencijalni požar. Kad sam poslušao i ugasio motor, iznenadno sjećanje preplavilo mi je um – moja torbica, u kojoj su bili i novac i važni dokumenti, još uvijek je bila u vozilu. Zajedničkim naporom, nas dvoje smo krenuli s razbijanjem krovnog otvora, što mi je omogućilo da uzmem svoje stvari. U pratnji tog stranca izašao sam na autocestu i tada mi je venama kolao silan val adrenalina. Tijelo mi je nekontrolirano drhtalo, pa nisam mogao ni zapaliti cigaru ni utažiti žeđ vodom – ispričao je.
