Za danas smo vam spremili dvije mini teme. Prva je povezana sa jednom ispovijest, a nakon toga ćemo se malo posvetiti i ljudskom tijelu….
U osmom mjesecu trudnoće otkrila sam da mi je muž bio nevjeran. Ovo otkriće bio je razoran udarac koji je slomio moj osjećaj sigurnosti. Dok sam njegovala naše dijete, preplavili su me osjećaji izdaje i zanemarivanja. Unatoč podršci koju su nudili moji prijatelji, tjeskoba koja proizlazi iz njegove nevjere ostala je neublažena. Živo se sjećam reakcije moje majke kad je saznala situaciju; savjetovala me da ga ne ostavljam. “Moraš uzeti u obzir svoje dijete”, inzistirala je.
Sada nije vrijeme za takvu odluku. Njezine su riječi duboko odjeknule u meni, čak i dok sam se borio s neizvjesnošću oko svojih sljedećih koraka. Osjećala sam se uhvaćenom u zamku te veze, no predanost moje majke održavanju obiteljske zajednice bila je nepokolebljiva. Unatoč svojoj nesreći u tom braku, donijela sam odluku da ću ostati. Moje misli okupiralo je dijete koje sam trebala donijeti na svijet, jer sam mu željela pružiti stabilan dom, bez obzira na nepravde koje sam pretrpjela. Ipak, na dan njegova rođenja oblile su me suze. Lice mi je nosilo dječački osmijeh isprepleten s tugom, jer mi je bilo nemoguće zaboraviti bol koju sam doživio. Toga dana u bolnici me posjetio otac. Njegovo je držanje bilo pribrano, ali ozbiljno. Uzevši me za ruku i zagledavši me u oči, rekao je:
“Nikad više nećeš plakati, jer tvoj novi život počinje danas.” Iako tada nisam u potpunosti razumjela njegove riječi, nastavio je otkrivati ključ od stana koji je osigurao za mene i moje dijete. “Već sam se posavjetovao s odvjetnikom za razvode”, obavijestio me, “i sada možeš otići kad god se osjećaš spremnim. Preplavio me duboki osjećaj olakšanja. Tjeskobe i neizvjesnosti koje su me mučile nestale su kad sam prepoznala nepokolebljivu podršku svog oca, čovjeka kojeg sam cijenila i koji je dosljedno stajao uz mene. U tom se trenutku moja vjera u sebe pomladila. Otac mi je dao najveći dar – autonomiju da oblikujem svoj život prema vlastitim željama, omogućivši mi da izaberem vlastitu sreću kao i sreću svoga djeteta. Moj otac nije bio osobito bogat čovjek.
Posjedovao je malo u smislu financijskih sredstava ili luksuza; međutim, doprinosi koje je dao mom životu daleko su nadmašivali sve materijalne ponude. Ljubav koju je ulio u moj novi početak, uz njegovu žrtvu i snagu, činili su najdragocjeniji dar koji sam u tom trenutku mogla dobiti. Ovaj izraz ljubavi poslužio je kao dirljiv podsjetnik da obitelj, ljubav i podrška nisu opipljiva imovina – oni čine sam temelj onoga što život čini smislenim. Tako sam započela novo poglavlje, poglavlje u kojem sam bila isključivo odgovorna prema sebi i svom djetetu, slobodna od tuđe kontrole.
DODATNI TEKST
Posebno fascinantan aspekt ljudskog tijela je da u prosjeku kroz srce dnevno cirkulira oko 7570 litara krvi. Ovaj volumen je ekvivalentan količini vode potrebnoj za punjenje otprilike tri standardna hotelska bazena.
- Krv prolazi mrežom krvnih žila dužine preko 96 000 kilometara, što je udaljenost dovoljna da dva i pol puta okruži Zemlju. Naime, arterije, vene i kapilare međusobno su povezane unutar izvanrednog sustava koji jamči da svaki organ i tkivo dobiva esencijalni kisik i hranjive tvari potrebne za pravilno funkcioniranje. Ljudsko tijelo sastoji se od golemog niza tipova stanica, koji se broje u stotinama. Konkretno, procjenjuje se da je u tijelu prisutno oko 37,2 trilijuna stanica, a crvena krvna zrnca čine dominantnu kategoriju.
Ove crvene krvne stanice igraju ključnu ulogu u prijenosu kisika kroz tijelo i imaju životni vijek od približno 120 dana. Nasuprot tome, bijele krvne stanice, koje su sastavni dio imunološkog odgovora protiv infekcija, mogu preživjeti znatno dulje, ponekad i do nekoliko godina. Intrigantan detalj koji treba spomenuti je da ljudski mozak čini samo 2% ukupne tjelesne mase, ali ipak na njega otpada približno 20% ukupne potrošnje energije u tijelu. Ova značajna potrošnja energije proizlazi iz angažmana mozga u vrlo zamršenim funkcijama, koje obuhvaćaju regulaciju svih naših pokreta, emocija, misli i odluka.
Svaki od ovih procesa zahtijeva uključivanje znatnog broja neurona koji su u interakciji jedni s drugima kao i s ostatkom tijela. Istovremeno, ljudsko tijelo posjeduje osobitu sposobnost stvaranja vlastitih antibiotika. Kada dođe do ozljede, poput posjekotine ili rane, tijelo pokreće mehanizam samoizlječenja, otpuštajući antitijela i aktivirajući imunološki sustav u borbi protiv infekcija. Osim toga, važno je napomenuti da se ljudsko tijelo sastoji od približno 100.000 kilometara živčanih vlakana, duljine koja je dovoljna da okruži globus i još uvijek ima dovoljno preostalih za povratak na izvornu lokaciju.
